Ništa Ti moje nije strano
i ništa mi Tvoje nije nepoznato
A kako bi i bilo?
Od jednoga cijelog razdvojiše nas na dijelove...
kao polovine lutasmo svemirom,
tražeći se u galaksijama,
na uplakanim zvijezdama,
po pahuljastim oblacima.
Prolazili smo jedno pored drugog
u različitim vremenima...
i bez glasa se zvali,
bestjelesnim se rukama tražili...
Tek sa ispuštenim uzdahom u noći,
sa otkinutim jecajem sa usana,
sa zatomljenim krikom iz grudi,
kada je sve utihnulo i sve stalo
sretosmo se.
Ti i ja.
Ništa mi Tvoje nije strano
I zaista: Ništa Ti moje nije nepoznato.
bglavac
edin.kecanovic
