Moju zvijezdu
nije lako slijediti,
jer ponekad je skrivena
iza velova svih očima gledljivim ...
Ona sjaji bijelo, crno, crveno, zlatno,
ona blješti i očima vid oduzima
svojom jačinom,
svojom blizinom
Ona se smije svim pokušajima profane
dohvatljivosti
a sama se podaje
šireći bedra onima
koji imaju hrabrosti
radi njenog sjaja oslijepiti...
Moju zvijezdu i ne treba slijediti
ona je na oltaru, u peharu krvi tople,
vječne ljubavi uronjena
izgubljena u svojoj i samo svojoj volji,
zarobljena usnama
koje rub pehara dodiruju
koje šute
kad svi govore
koje govore
kad svi šute...
irida
bglavac
