Kada bih znao koliko me voliš

Nikada te više ne bih pitao...

Kada bih pohvatao svu svijetlost  s neba

Stvorio bih ti prelijepu ogrlicu

Ali nikad više ne bih gledao u nebo

 

Kada bih sve znao postavio bih samo jedno pitanje : zašto ?

 

I da se vratim stotinu pokoljenja prije sebe

Gledajući svoje pretke kako grebu noktima po ljepoti

Zaželio bih da moj sretni tren ne poživi trzaj.

neke stvari draga ostavimo u sebi

više vrijede ne izgovorene...

zar se sve mora reči..priznati...

ja to ne tražim od tebe,

budi tajanstvena u ljubavi

kao duša,

kao slika,

kao pjesma

kao pogled

....kao život.....ne otkrivaj mi svoje boje

dopusti da same dođu do mene...