SNI O ZNANCIMA I NEZNANCIMA

Covjek, ponajprije, živi među ljudima. Tako je i u njegovim snima. U njima se susreće s poznatim ili nepoznatim pojedincima kao i s užim i širim ljudskim društvom. I nijedan se snivač ne čudi ako usnije ovog ili onog čovjeka iz svoje okoline ili iz svoga sjećanja. U krajnjem slučaju čudit će se što se taj javlja u njegovu snu sada, i ne shvaća što bi njegovo pojavljivanje moglo značiti za njega.

Razmišljanju skloni promatrač svojih snova lako prihvaća misao da svaki lik sna ima svoje značenje, ali često ne može naći to- značenje. Osobite mu -teškoće zadaje to što ne zna kako da sa svojim životom poveže neznanca koji je ušao u njegove sne. U snu se nerado susreće i poluznanac koji snivaču ntje nikad nešto značio. »Kakve ja veze imam s
njim?«

Već smo objasnili da se likovi sna mogu tumačiti na stupnju objekata ili na stupnju subjekta. Sjetimo se još jednom da se sni mogu korisno tumačiti na stupnju objekta u prvoj polovici života, u desetljećima sitnijih ili krupnijih sukoba s vanjskim svijetom i njegovim zahtjevima. Tada i usniveni i poznati čovjek ima zaista veze s našim odnosom ~
prema njemu. Taj se odnos pomoću sna pomiče u pravu svjetlost a značenj e toga odnosa upoznaje se uspoređivanjem svjesnog i nesvjesnog rasuđivanja.

Da ponovimo: na stupnju subjekta je svaki lik sna paraboša našeg. vlastitog bića - naše se biće u snu javJja kao netko drugi. O tom Je slučaju ono što se općenito smatra značajnim za njega, sada značajno za nas.

Tako je svaki čovj ek i bez svoga htijenja, a ponajčešće i bez svoga znanJa, stavljen na raspolaganje drugom kao usporedba da bi taj drugi rnogao dublje upoznati sebe .

Lik majke ~ snažno se doimlje i kao doživljaj pojedinog čovJeka i kao nadvremenski, pradavni simbol čovječanstva. Doživljavanje naše osobne majke snažno je i veoma trajno na početku našeg  života, ono ispunjava naše djetinjstvo. Lik te žene kojoj pripadamo više nego ikojoj drugoj ženi prati nas u toku naših kraćih ili duljih dana života. čovjek se, tjelesno od nje odvojen, godinama hrani njenim trudom i predanošću, impresioniran načinom kojim je vladala domom. Ne
treba se stoga čuditi što je prava majka jedna od najvažnijih pojava sna. Ipak valja spomenuti da se ondje gdje je odnos Između roditelja i djece koja rastu, ili su već odrasla, pravilan - tamo, dakle, gdje ni jedni ni drugi uzajamno ne stav jaju neopravdane zahtjeve - malo sanja o roditeljima a još manje o majci. U tom je slučaju sve u najboljem redu. Ali ako majka ne pušta dijete u život, uskratit će joj nesvjesno, koje naslućuje opasnost, mnogo poštovanja ; njezine će se slike tada pojaviti u negativnom tumačenju. Ako, naprotiv, snivač ne prizna prirodni položaj ocu i majci, pojavit će se roditelji u snima kompenzatorno jači. Gdje god lik majke u snu nastupa često, tu se može naslućivati da snivač još nije postigao potrebnu samostalnost. Kad tako snivaju odavna
odrasli, treba vrio ozbiijno proraditi temu roditeljskih odnosa.

Valja također razmotriti i pitanje koje roditeljske osobine u sebi moramo svjesno njegovati. Sni u kojima dobre i požrtvovne majke neprestano pokušavaju da se domognu svojih kćeri, mogu ponukati mlade žene da ostvare svoje vlastito materinstvo koje je još uvijek u majke, a ne u njih
samih. Roditelji nam se u djetinjstvu čine veliki; kao mala djeca, vjerovali smo u njihovu svemoć. Ali smo sve jasnije razabirali da se ta svemoć proteže na veoma uzak krug; roditelji su, osim toga, postajali sve »manji«. Mladi ljudi koji neće da se s tim pomire ili koje roditelji svojim superiornim ponašanjem sprečavaju u takvu saznanju, upoznavaju stvarne odnose u snu. Otac i majka su snivaču odviše mali da bi ga mogli poučiti i ne dolaze kad ih on i zove. Odvajanje od majke i oca može sa sve većom zrelošću tako uznapredovati, da se u gdjekojem snu čini kao da su nestali s lica zemlje. Lik oca i majke javlja se ponovo u vrijeme nevolje, u nenadanoj tjeskobi života. U žena osjećaj traži ponajčešće oca, u muškaraca majku. Bilo bi pogrešno kad bismo zaključili da je majka manje važna jer je otac mjerodavan za intelektualne odnose, za obračunavanje s okolnim svijetom. Majka je, naproti,  jedan od najmoćnijih arhetipnih likova uopće. Ma kollko nas zbunjuje obilje tih aspekata, ipak ćemo ovdje uvrstiti jedan odlomak iz rasprave C. G. Junga o arhetipu majke. On kao »majku« spominje: »OSobnu majku i " baku; bilo koju ženu s kojom smo u nekom odnosu, pa i dojkinju; ili dadilju; pretkinju, u višem, prenesenom smislu
božicu, naročito Majku Božju, Djevicu ... , Sofiju ... ; majku kao cilj težnje za spasenjem ... ; u širem smislu crkvu, sveučilište, grad, kraj, nebo, zemlju, šumu, more i vodu stajačicu; materiju, podzemni svijet; u užem smislu mjesto rođenja ili mjesto začeća, oranicu, vrt, pećinu, spilju, drvo, izvor . . . ; u najužem smislu maternicu, svaki šuplji oblik ... ; pećnicu, lonac za kuhanje; kao životinju kravu i korisnu životinju j
uopće. Svi ti simboli mogu imati pozitivni, povoljni ili negativni, zazorni smisao.« Jung zatim dalje nabraja: božicu sudbine, vješticu, zmaja, svaku životinju koja se oko nečega ,ovija, grob, dubinu vode, noćnu moru, babuskaru, i nastavlja bez pretenzija da to nabrajanje bude potpuno, već da samo daje bitne crte arhetipa majke. »Svojstva arhetipa majke jesu: »majčinsko« mahom, magični autoritet ženstva, mudrost
i iracionalna ženska duhovna uzvišenost; dobrostivo, ono što gaji, što nosi, što dariva rastenj em, plodnošću, hranom; jesta magične preobrazbe, ponovno rađanje . . . ; tajno, skriveno, mračno, zavodničko i trovatelj sko, ono što izaziva strah, neizbježno.« Suprotnost tih svoj stava formulira učenjak kao »majku koja ljubi« i kao »s trašnu majku«.

I zaista se snivaju strašni sni o majci. U njima je naglašena ona čes to primitivna, egoistična sila koja sve zagrće, koja stišće u svoj zagrljaj i djecu i njihovu dušu. Ona ne popuš ta, ona je uvijek nešto što zahtijeva i sadrži ono što sve do poodmakla života ispunjava strahom sina u muškarcu, što kćer otuđuje od majke.

Na drugoj je strani dobrostiva majka koja ljubi, koja se odriče, koja može pustiti dijete da se - radi njegova razvoja - od nje udalji, ona koja u djeci ne traži Svoje, koja se dalje razvija i zre u osobnu ljudskost.

Svaka žena ima u sebi u individualno ograničenom opsegu oba oblika bića »majkeo:. O tome koji je oblik bio odabran, koji je m o g a o biti odabran, dat će nam kasnije sni odrasle djece uzbudljiva saopćenja. Osobna majka, naime, Ima i poslije svoje smrti veliko značenje za život pojedinca.

Ali sve ono što nazivamo »majkom«, ne sadrži u sebi ova možda mila, skromna, duhovno živa žena osobne svojevrsnosti, taj čvrsti, ozbiljni ili vedri karakter, pa ni ona možda uskogrudno ograničena, rasipna, nemirna ili čak i zla žena koja je bila naša majka. U oblik tako smrtnog, ograničenog ljudskog bića koje smo nazivali majkom, slio se veliki ljudski sadržaj duše, u njoj je skupljeno praiskustvo svega onoga što je bila majka u svakom pogledu. U njezinom smo se biću susreli s pramajčinskim. S vremenom postajemo sve sposobniji da taj arhetip majke odvojimo od majke koja nas je rodila. Svaki susret s tom većom majkom u snu oslobađa nas iz spona koje nas vežu s tj elesnom majkom, koje zapravo njoj i ne pripadaju. Tako se - kad učimo da ih razlikujemo - rastvara kompleks majke i mi postižemo prirodni odnos
prema svojoj osobnoj majci.

Ali ona druga majka pretvara se u sam život koji nas drži u svom naručju. On se pretvara u zemlju za koju smo vezani. Ona je, kao majčinski princip, suprotnost očinskog principa koji u svom najvišem obliku može biti simbol duha. Sni o majci u žena mogu dovesti do toga da one postanu svjesne svoga pravog ženskog bića. Tu je riječ o relativno
jednostavnom odnosu prema majci kao starijoj, iskusnijoj l'iCStri po spolu, a time i prema budućem vlastitom materintvu. Cesto dolazi i do spora ili pak do identifikacije s majtinom voljom za vlašću.

U muškarca imq san o majci mnogo veće značenje od isto 'takva sna u žene .. Odnos majka-sin dublji je već i stoga što  je u majci u  nepovredivom liku utjelovljen sav suprotni rol, što je, dakle, majka nešto posve drukčije. Muškarac naslućuje da ga majka, koja ga je istisnula iz svoga krila, neprestano vodi natrag u dubinu života zemlje, u dubinu 11 nesvjesnih predjela psihičkog. On osjeća da se prije svakog
novog pulovanja poput Fausta mora spustiti k majkama i da bi majčinsko  jednom na kraju primiti njegovo umorno umorno tijelo u svoje majčinsko krilo. Kršćansko vjerovanje dodaje...da bi se duša vratila vome ocu.

Lik oca ima u snu rijetko kad široko značenje koje je svojstveno liku majke. Razlog je vjerojatno taj što se očituje čovjeku koji raste ponajprije kao simbol raoionalnog, kao predstavnik odnosa s vanjskim svijetom. Otac će u telji preuzeti funkciju aktivne svijesti i funkciju volje. njega se očekuje nadzor nad zbivanjem u obitelji i poznvanje svijeta izvan obitelji. Otac je s rastenjem djeteta zan manje intimno i manje nesvjesno nego majka, iako možda u kojem pojedinačnom slučaju drukčije. Otac je kulturnohistorijski uvijek bio posrednik između razumnog i duhovnog sadržaja života; u jezicima koji poznaju pojam 
duh, taj pojam nije bez razloga muškog roda.

Jednostavniji duh stanuje u kući tradicije pa stoga u nekim snima utjelovljuje u sebi element tradiciona element onoga što se odvija prije svega u svijetu naukm i zvanja. Nemojmo se čuditi što baš mladi ljudi često sn: o ocu u toku svoga obrazovanja, tj. onda kad zapadnu u konlikte s njegovim obrazovnim nakanama, kad hoće da se iznevjere očevu liku u sebi. Tada započinje borba protiv autoriteta koja mladog čovjeka može dovesti do novog stava, u položaj krivca prema sebi i prema očinskom domu.

Uostalom, uvijek će biti tako da jedni ljudi u svom svjesnom moraju naglašavati oca, drugi majku, kao što jednih odvajanje od očinskog svijeta a u drugih napuštanje majčinske životne podloge zahtjev određene epohe života. Uza sve naše znanje da »Otac« u snu predstavlja psihičku potenciju, dio biti naše ličnosti, samo je po sebi razumljivo
doživljaj našeg pravog, tjelesnog oca ima veliko značenje u pokušaju da se nađe smisao snova o ocu. O tome kontekst daje svoja posebno važna obavještenja.

Prilikom tumačenja snova o ocu valja ustanoviti hoće li nam zaista postati vidljivima lik i lice onoga čovjeka čije smo dijete smjeli ili morali biti. Tumačenje sna u djevojke, u žene, nije jednako tumačenju sna u dječaka ili muškarca. U snima djevojčice i dječaka otac može biti vođa; on ih još vodi za ruku; ako je prisutan, saznat ćemo u snu nepoznate 
stvari. Kasnije se u djevojaka i mladih žena lik oca, a time i » očinskog«, često zamjenjuje likom učitelja, župnika; taj se lik pomlađuje u liku star!jeg druga. Otac se u snu često mijenja u lik oca-miljenika, u animus mlade djevojke, da se zatim normalno pretoči u sliku i zbilju ljubavnika, vlastitog mladog muža. Prema iskustvu pojavljuje se otac kasnije ponovo u gdjekojem snu, kad započne proces individgacije žene u manje sretnom braku, ili u životu koji se više ne osvrće za ljubavnim ili bračnim partnerom. Psiha u sebi samoj traži tada priključak na očinski, na tradicionalni svijet manjeg ili većeg duha. Cesto se otac ponovo projicira, reCimo, na !iječnika, na nekog staloženog starijeg muškarca
koji raspolaže tJefesnom ili, još bolje, duhovnom snagom - dok i ta projekCija ne bude povučena i dok  sazrela snivačica u sebi samoj ne stopi svoje žensko i duševno materinstvo ne samo s muškim nego i s očinskim.

U snu mladog čovjeka otac otjelovljuje u sebi generaciju preraslu životom sina. Sukob s ocem je stoga sukob generacija. U toj u snu prikazanoj konfrontaciji bivšeg i onog što nastaje može se steći duboki uvid u bit svijeta, u kulturne odnose. Dirljivo je što se u snima muškaraca koji su u svojoj nutrini sazreli može razabrati pomirba između životnog principa oca i životnog principa sina. Tko je postigao svoj oblik, tko je ostvario sebi određeni sadržaj, taj ponovo može
priznati i oblik drugih generacija. To čini i očituje u snu psiha mnogih muškaraca oko četrdesete godine. Tada je snivač ispunjen onim diskretnim osjećajem sreće koji i u dnevnom životu svojim finim sjajem obasjava gdjekoji suzdržano nježni odnos između očeva i sinova.

Djeca u snima roditelja smatrat ćemo ponajprije onim što ona u zbilji znače svojim roditeljima. Roditelji moraju porazmisliti o svojem unutrašnjem mišljenju, o svom stavu prema svojoj djeci, pa će im ponegdje biti skrenuta pažnja na teškoće kojeg djeteta. Njihovo nesvjesno zapravo i zna ono što je njihovoj vrlo brižljivoj svjesnoj odgovornosti ostalo gotovo nepoznato. Kad jedan od roditelja tvrdokorno sanja o svojoj djeci, tad neka pažljivo sasluša svoje sne. Ali"
takav san o djetetu treba aplicirati na vlastiti unutrašnji lik, na svoje unutrašnje dijete češće nego na stupanj objekta. Neki očevi snivaju često o svojim mladim sinovima pod kojima se podrazumijeva ono što je u ocu još mlado. Katkad takav sin, u snu ponovo dijete s nesvjesnim znanjem, uzima oca za ruku da mu pokaže nešto što za oca ima određeni smisao, bilo da je to kakav skriveni put, bilo neka životinja ili
ma kakva teškoća.

Sni o braćl i sestrama mogu, dakako, smjerati nu objektivni odnos prema njima. Taj odno , taj stav prema njima, treba tada ponovo ispitati.

Na unutrašnjem su stupnju sni o sestri i bratu zajedno često izraz relacije: Ja-sjena-anima u muškarca; u žena jo sestra sjena, a brat, naprotiv, predstavnik unutrašnjeg muškog svijeta animusa.

Nekim se ljudima u pojedinačnom dijelu braće suprotnog spola pruža lijepa prilika bilo da se objasne sa svojom drugom unutrašnjom stranom bića, bilo da je projiciraju na kojeg zbiljskog partnera. Ovo posljednje je uzrok mnogih razmirica.

U životu muškarca javlja se pravi brat, koji je često posve drukčiji, koji čak u sebi utjelovljuje suprotnu psihičku strukturu, ponajčešće kao sjenu. Ova sjena je nešto slabo, posve drugo, pa i ono dragocjeno što je ostalo nesvjesno, i predstavlja, da ponovimo, ono što mi osim ostaloga još jesmo. To važi u žene i za sestru.

Nepoznato "božansko dijete" sniva se često kad iz psihe izbija nešto novo, kad nešto 'što nastaje stvara sebi u bolovima prostor u čovječjoj duši. Dijete kao donosilac nekog novog spasenja, nekog dubljeg životnog stava, jest jedan od najdrevnijih doživljaja čovječanstva i na Zapadu i na Istoku. Tko to ne shvaća, neka porazmisli o učinku koji je proizišao iz lika onog božanskog djeteta u jaslicama bijedne staje i o onome što se u prepričavanju božićne priče uvijek iznova duboko doimlje ljudi. Mi smo već bili upozorili na ulogu nepoznatog djeteta. Gdjekad se naglašuje njegovo siromaštvo, njegova napuštenost, njegovo čudesno pojavljivanje. Ili ide pred snivačem kao neki mali vodič na nepoznatom putu, uzima nas za ruku, ili stoji usamljeno i čeka dok ne budemo spremni da ga prihvatimo. Tako je u jednom snu ležalo na zemlji, na slami, neko divno dijete. Ono bi htjelo da ustane, ali pada ponovo nauznak i udara svojom sitnom, zrelom glavom o zemlju. Snivač mu podmeće komad svoje odjeće. Dijete mu mu se smiješi, i on saznaje ono što se iz svih tih snova
o božanskom djetetu može saznati: ono je bespomoćno i sitno, a u isto vrijeme i mračna prostorija (u čijoj sjeni leži žena u groznilcl) ispunjena sjajnom svjetlošću toga djeteta. U jednom svom proučavanju arhetipa djeteta kaže Jung, tumačeći takve sne: »U psihologiji individuuma riječ je u takvom trenutku o nekoj konfliktnoj situaciji punoj patnje.«
Susret H tim djetetom - koje ne smijemo brkati' sa svim mladim ljudima što ih nazivamo djecom, nego nam je lik djeteta potreban samo kao usporedba da bi nagovijestio ono što nastaje, mogućnosti i blizinu stvaralačkog prarazloga, - čovjeka može izmijeniti ako priskoči u pomoć onome što u njemu nastaje.

Sitni llk sna što ga snivač gotovo uvijek doživljava kao neobično »dijete« jest početak koji u isti mah sadrži u sebi već i svu zrelost. Njemu se u više religija klanjaju vladari i mudraci. U snima naših dana dijete može ležati na mjestu koje oholi ljudski duh prezire. Na drugom se mjestu spominje san nekog vrlo pametnog čovjeka koji se bojao proći pokraj pasje kućice pred nekim seljačkim imanjem. Neki ga nepoznati čovjek poziva da pogleda u pasju kućicu. U tijesnoj kućici ležalo je krupnooko, lijepo dijete - baš na putu koji snivača vodi u život blizak prirodi. To je dijete spasenja koje čuvaju životinje, ins tinkti, kao što često u legendama životinje zaštićuju malog junaka. Poznato je da dijete najviše
ugrožava t radicionalno znanje, oholost vlasti, kako to kazuje
već i božićna priča.

Kad se u snu javlja dijete koje pati ili je napušteno, tad je ugrožen i jedan dio psihe i to onaj koji nastaje, koji upozorava na budućnost, koji na nas blagotvorno djeluje. Još je gore kad dijete leži mrtvo. Ali ima i snova u kojima se dijete, za koje se mislilo da je mrtvo, ponovo vraća u život.

Tako se nešto događa, dakako, samo u velikim, značajnim snima. To »dijete« nije ni dječak ni djevojčica; pa ipak većina pripovjedača krupnih snova, koji su još i sami ra~apeti između suprotnih spolova, naslućuje da je to dječak. Ali dijete je kao duhovno biće uklopljeno u prirodu izvan te suprotnosti i ono tako donosi njihovo izmirenje. U nekim se snima
javlja nekoliko takve djece. T.u se još nije zbilo izmirenje u snivačevoj psihi, tu se još razilaze stvaralačke s1le.

Ako se u snu odraslog čovjeka javi nepoznato, božansko dijete, iz krila nesvjesnog se diže - u svijest ispunjenu konfliktima - nova životna mogućnost. Stoga Jung 1 može ustvrditi: »Time što simbol "djeteta" fascinira i zaokupi svijest, prelazi spasonosno djelovanje u svijest i  izvede. ono. odjeljivanje od SituaCIJe konflikta za koJe SVIJeSt nije. b1la sposobna. Simbol je anticipacija stanja koje tek nastaJe.«

Star čovjek, starac, u prirodnom je redu: i taj red vlada u snu kao posuda velikog iskustva, kao otjelovljenje duga života. Nepoznatog starca, nepoznatu staricu našeg sna oblikovao je tok vremena i oni su time prerasli vrijeme; postali su bezvremeni; sam pradavni život. U njima naslućujemo zrelo znanje o svim stvarima života .. Savjetu staraca prepuštena je u nekim državama posljednja odluka. Mislilo. se da povučeni starac, koji sjedi na mostu 1zmeđu vremena i vječnosti, može dati najbolj i savjet onome tko u vrtlogu svojih mladih godina traži čvrsto tlo pod nogama. U našem modernom dobu jedva da još i govorimo pozitivno o starcima; oni se spominju samo u nekom bolećivom i sažaljivom smislu u vezi s nužnom službom socijalne skrbi. Mi danas, tako potiskujemo starog čovjeka ; on sam se. prikriva .i tvrdi još u šezdesetoj da je mladić. Starac 1 starica egzistiraju samo kao stanovnici staračkih domova; inače govorimo o »starijim ljudima«.

U snu su star čovjek, starac, i stara žena zaista stari. Kad u nekoj radnji sna na rubu zbvanja sjedi - kao da u snu ni sudjeluje - neka stara žena, otmjena i oronula starica, ona je simbol pradavnog života. On je crna mati zemlja, i ono što se tada zbiva u snu, zbivalo se oduvijek. S toga stajališta moramo sada promatrati što sad mislimo o našem posve odvojenom doživljaju,  o doživ!jaju koji se tiče samo nas. Često su u snima ljudi kojI o mitologiji ništa ne slute prisutne tri žene - to su tri suđenice, to su parke koje ravnodušno predu n!t sudbine.

Ali starac, bjelokos i često stravično golema, nepomična lica, može biti sama ozbiljna mudrost žiyota; kao arhetipni lik on može značiti i savršenstvo muške snage i muškog duha. Kad se pojavi takav, tad je snivačeva psiha u blizini velike čiste sile, Taj starac je duh duha predaka, on je otac mnogih generacija, »pater familias<<, prastari poglavica primitivnih kojemu se u strahu odaje poštovanje. On može biti
- o tome nas obavješćuje fabula sna - i čarobnjak, biće koje ima »manu«, koje raspolaže magijom. Tu postoji određena opasnost za snivača. Prastaro ga fascinira, moglo bi ga zavesti da sebe smatra velikim i važnim. Ali, mi se nikad ne smijemo identificirati s likovima svojih snova.

San o starcu Je značajan san. Ponegdje on znači i pradavno zlo koje je naročito pakosno u starih ljudi koji nisu našli svoj vlastiti smisao, ali su zato zapali u egoističnu tvrdokornost. Tu se susrećemo s likom mučitelja i zanovijetala, u žene s likom vještice, Ti se likovi mogu odnositi na zbiljske, pakosne ljude naše najbliže okoline. Oni, još češće, odaju  nešto pakosno u nama samima, nešto tako staro da se već smatra nasljednim. Pa ipak nam ostaje aspekt dobrog starca i pobliže neimenovane žene suđenice kao najčešća slika sna o "starcima".

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIć