UH, TAKO NAM TREBAJU

Sve moje ambicije oduvijek su samo u književnosti, za koju sam odvajala premalo vremena, ali prošla mi je godina pružila priliku za zaokret. Bolno, kao što to obično biva, kad sebe i svoje želje staviš negdje na čekanje. Ali, krenula sam u tom smjeru. Uzela vrijeme za ruku i spustila ga na tipkovnicu. Hoću napisati izvrsne knjige, i prozu i poeziju, hoću napisati knjige – koje svijetle!

Odavno vjerujem u misao male sv. Tereze: “Bog ne udjeljuje neostvarivih želja!”

Još uvijek ne pišem koliko i kako bih htjela, ali u djetinjstvu sam naučila, jer bilo je to

pitanje preživljavanja, saturnovski tvrdu – disciplinu. Pa, Saturne moj, pomozi mi i sada!

Pripremajući nekoliko kratkih emisija Zlatnog zdenca (i za njih je potrebno napisati uvodne tekstove) naišla sam na emisiju od prije četiri godine. Ponosna sam na ovaj mali isječak na naslovnici ovih web stranica, isječak koji unatoč nedostatku pjevačkog talenta, donosi drugi razlog za ponos: hrabrost da zapjevam javno. Pa, evo, to i činim!

Jer, anđeli nam tako trebaju! Uh, baš nam trebaju!