VRLINA
1) (okultizam) Imanentna moć nekog bića, događaja, stanja, unutrašnja i suptilna sila nadnaravnog ili prirodnog porijekla.
„Velike li su vrline prirode. Čija li će žeđ dostajati da ih sve razabere? Jer one proistječu iz Božanske Mudrosti, a ona je beskonačna." (Paracelsus, Das vierdte Buch, izd. Sudhoff, sv. LX, str. 306).
V. energija, kozmički tokovi, okultan, suptilan.
2) (teozofija) Anđeo.
,,I ostala bića koja se nalaze u okolici Sat urna počinju djelovati. Možemo ih nazvati Duhovima kretanja. Kršćanski ezote-rizam naziva ih Dynamis ili Krijeposti." (R. Steiner, S.O, str. 90).
v. anđeo, nebeska hijerarhija.
3) (inicijatika) Kvalitet.
Porfirije {Misli, 21, na grč, Leipzig, 1907) razlikuje: etičke i političke, katarzičke i teorijske, hijeratske i teurgijske vrline.
U ezoterizmu, vrline nisu ni u kakvoj vezi s moralom, one su antropološka i kozmološka svojstva, tiču se odnosa mikro-kozmosa i makrokozmosa. Primjerice, Hermetisti svakom zo-dijačkom Znaku ili planeti pridružuju korespondentnu manu i vrlinu u smislu jedne od sfera, planova (C.H, I, 23-25).
edin.kecanovic
bglavac
