Sveti Siksto (Sixtus) III, rimski papa od 432. do 440, naslijedio 31. srpnja 432. na stolici Petrovih nasljednika Celestina I, kao 44. papa u povijesti Crkve. Rodom Rimljanin i rimski svećenik, ustrajno se borio protiv krivovjerja, posebno protiv pelagijanizma (odbacivanje istočnog grijeha i nijekanje Božje milosti u ljudskom spasenju) i nestorijanizma (o dvije naravi u Kristu, božanskoj i ljudskoj). Izvrsno je surađivao sa svetim Augustinom. Nastojao je sve zabludjele ovce vratiti jedinstvu Crkve i kršćanskoj istini. Uspio je 433. pomiriti Crkvu u Aleksandriji i Antiohiji, u sporu vezanom uz tumačenje Svetog pisma, ali je naglasio važnost da ostanu u suglasnosti s Rimom. Uživao je pritom potporu cara Teodozija II.
Osobito je važno njegovo sudjelovanje u proglašenju Marijinog božanskog majčinstva. U Efezu i u Rimu taj je događaj popraćen veličanstvenom proslavom. Siksto III. obnovio je i znatno povećao Liberijevu baziliku u Rimu. Posvetio ju je Mariji Majci Božjoj pa je ta crkva, bazilika svete Marije Snježne na Eskvilinu, od tada sve do naših dana poznata pod imenom Sveta Marija Velika (Santa Maria Maggiore). Mozaici u toj bazilici prikazuju Marijin život te i danas svjedoče o događajima na saboru u Efezu (431), gdje je utvrđeno da je Marija Bogorodica. U njegovo vrijeme završene su gradnje znamenitih rimskih bazilika (Sveti Sabina, Sveti Lovro, Sveti Petar u okovima), a Lateranska bazilika dobila je prekrasnu krstionicu u osmerokutnom obliku. Papa Siksto III. preminuo je 18. kolovoza 440. u Rimu, a tijelo mu je pokopano kraj groba svetog Lovre na Tibertinskoj cesti.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
vanessa
edin.kecanovic
bglavac
