STUPA
Buddhinski (gotovo isključivo) spomenik što se pojavljuje oko II. st. pr. n. e. u obliku kamene humke ponekad piramidalnog oblika, a okružuje ga fino isklesana ili jednostavnu
£H| ograda. Namijenjen je za čuvanje relikvije, obilježavanje ne kog vjerskog događaja ili predstavlja kozmički simbol.
S Razvojna razdoblja:
a) pogrebna humka,
b) svod od opeka sagrađen na četverokutnom podnožju,
c) valjkasta građevina nadsvodena kružnom kupolom na koju se postavlja kamena kocka iznad koje se nalaze stepenasti obodni vijenci, a cijelu građevinu nadvisuju suncobrani.
„Pravila za izgradnju stupa. Podnožje je četverokutnog oblika i okruženo ogradom. Iznad toga se uzdiže kupola, a povrh nje kvadratno postolje na dva kata odakle izlaze četiri zuba. Iznad postolja postavljaju se suncobrani na kat, visoki jarbol za putokaz i predmeti u obliku kotača." (Vinayapitaka, br. 1425).
„Chorteni [sttipe u Tibetu] ... zamišljeni su poput trodimenzionalnih mandala. Sastoje se od pet dijelova što se nižu jedan povrh drugoga, a predstavljaju pet cakra suptilnog tijela iz Yo-gatantre. Kockasta osnova predstavlja Zemlju, kružni dio neposredno iznad nje odgovara Vodi, pozlaćeni zvon as ti dio poviše toga predstavlja Vatru, dio u obliku suncobrana iznad toga Zrak, a kaplja ili plam i čak na samome vrhu simbolizira E-ter." (T. Y. Dokan, apud E.M, sv. IV, str. 48).
V. buddhinski ezoterizam, Elementi, kozmički spomenik, mandala.
B. M. Bcnisti, „Etude sur le stupa dans l'Inde anciennc". B.E.F.E.O, L, 1960, str. 37-116; P. Mus, Barabudur, Hanoi, 1935, u 2 sv, (Barabudur = stapa na Javi, VIII. st).
edin.kecanovic
bglavac
