SJAJ
Lat. gloria.
1) (umjetnost). Svjetlost što okružuje tijelo božanstva ih
sveca, najčešće u obliku badema ih elipse. Ta je svjetlost po
stojana ih' promjenjljiva, vidljiva ili nevidljiva, pojavljuje se
kao umjetnički prikaz ih kao zbiljski sjaj.
„[Isus] se uspe na brdo da moli. Dok je molio, promijeni se njegovo lice, a odjeća mu postade bijela i sjajna. I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti..." (Lik 9, 28-31).
R. aura (svjetlost prisutna u svakog čovjeka i u svakom trenutku, nevidljiva je), aureola (zbiljski nimbus), svjetlosno tijelo, suptilno tijelo, nimbus (kružni sjaj samo oko glave, prvenstveno u umjetnosti).
B. Marthe Collinet-Guerin, Historie du nimbe, 1961, Nouvelles Editions Latines.
(teologija) „Nepobitno očitovanje Božje Prisutnosti ih 355 Moći." (Biblijski rječnik, str. 466) *'
(teozofija) Bog kao imanentnost, nutarnji i ženski vid božanske Prisutnosti. Ovaj su pojam naročito razvili Kabalisti i nazvali ga Shekhinah (Prisutnost) ih Kavod (Sjaj, Slava).
„Kako uči tajna doktrina, dužnost je svih ljudi istinske vjere da sav svoj duh i sva svoja htijenja uprave na Shekhinah." (Se-fer ha-Zohar, I, 49b).
edin.kecanovic
bglavac
