Spoznaja Što se tiče svetog, spoznaja do nekog trenutka skrivena da bi se onda očitovala.

S obzirom na sadržaj, moguće je razlikovati mnogo vrsta ot-krovenja: - kozmološka: augurijski, čudesni Znaci i si. (npr. oluja),

antropološka: božanska milost (npr. iscjeliteljski dar [v. okultne moći]), neki proizvodi svijesti (npr. analogijsko rasuđivanje);

posredovana: inicijacijska obuka, nebesko pismo (ili gter--ma, „blaga", skriveni pa onda nađeni predmeti ili spisi u Tibetu);

izravna: snovi, vizije, prosvjetljenja, ekstaze, enstaze, astralna putovanja, doživljaji pod utjecajem svetih droga, mediumničke poruke;

gatalačka: vidovitost, mantika;

teandričke: teurgija, orakul, proroštvo.

S obzirom na oblik, kad se otkrovenje doima kao da dolazi izvana, kao da je dano i primljeno takvo kakvo jest, govorimo o božanskoj poruci. Ako se, naprotiv, doima kao da dolazi iznutra, kao da emanira iz Ja, govorimo o INTUICIJI. Oba se ta slučaja mogu nazvati raskrivanjem. Raskrivanje je općenito nešto što se zbiva nenadano, upravo kroza nj se istina očituje, a da se ne profanira, ono ne poništava simboličnost, jedinstvo pojavnosti i dubokog smisla, slike i ideje. Pokazivanje hieru također je raskrivanje, utoliko što, premda izloženi na uvid, predmeti ostaju misteriozni, numinalni. S druge strane, ovamo bismo mogli uvrstiti i proroštvo, po svojoj biti izvanjsko budući da je čovjek u tom slučaju glasnogovornik. Proroštvo je istodobno donekle unutrašnje jer je prorok izabran zbog svoje podobnosti. Nadahnuće je pak bitno unutrašnje premda posjeduje i svojstva vanjskoga, primjerice utjecaj, poriv na pisanje, govorenje ili čin.

izvana vanjsko nutarnje iznutra

otkrovenja