OKULTAN
Riječ se u francuskom jeziku pojavljuje 1120. g. (Psautier d'Oxford), preuzeta iz lat. occultus = skriven, tajan.
Pojam nije lako definirati: ,,I eto se iz nje same [prirode] na-daje izvanredan primjer njezine skrivene moći [potentiae oc-cultae], takove znatnosti da se više ne može skrivati i ništa se tomu ravnoga ili sličnoga ne da naći. Tako priroda veliča samu sebe (Plinije, Naturalis historia, XXXII, 1,1). Pojam je vrlo čest u Bolosa s Mendesa, pseudo-Demokrita, oko 200. g. pr. n. e. (cf. Festugiere, R.H.T, sv. I), nalazimo ga posvuda (cf. nahual u Meksiku).
Dva najčešća značenja:
1) „skriveno i nepoznato po svojoj prirodi", npr. „okultni
utjecaj";
2) „koje se skriva", npr. „okultna organizacija",
3) i skriveno i skriva se, prirodno misteriozno i kulturno tajno, npr. „okultna znanost". Papus: „skrivena znanost" -Scientia occulta. Znanost o skrivenom - Scientia occultati. Znanost što skriva ono što je otkrila - Scientia occultans. To bi bila trojna definicija Okultne Znanosti (T.E.S.O, str. 25).
Neki autori smatraju da je smisao ovoga pojma ipak određeniji: a) „ono što još nije riješeno zvaničnom znanošću"
Rječnik 'Rhea', 1921): neobjašnjeno, ali objašnjivo, misterija je zapravo privremena i banalna; b) „'okultno'... ono što ostaje 'tajna' u pojavama ukoliko ih spoznajemo samo osjetili- q ma i ako se um samo na njih oslanja,... ono što se ne očituje u pojavama svemira, što ostaje 'tajna'" (R. Steiner, Znanost Okultnog, str. 20), ukratko, okultno = spiritualno, spoznatlji-vo samo umom u platonovskom smislu, nadosjetilno; c) ono što se temelji na „teoriji korespondencija" (R. Amadou, L'Occultisme, izd. Julliard, 1950, str. 20), simpatija; d) „riječ 'okultan' označuje... tajnu nad tajnama, totalnu spoznaju i totalnu moć" (apud J. Tondirau, L'Occultisme, izd. Mara-bout, 1964, str. 5).
R. ezoteričan, hijeratski, mana, metapsihički, misteriozan, numenalan, parapsihološki, svet, tajan.
B. P. Riffard, L'occultisme. Textes et recherches, bibl. Larousse, 1981, 191 str.