Izraz potječe od J. Bodina.

1) (filozofija) Naturalizam je metafizička doktrina što kao jedinu zbilju prihvaća samo prirodu. Dakle, niječe se postojanje natprirodnog, ali ne nužno i svetog i okultnog; cf. npr. stoik Posejdonije iz Apameje (135-51. g. pr. n. e) ili Pompo-
hazzijev renesansni Panzofizam (O akciji i reakciji, 1515).

B. M. Ambacher, Les philosophies de la nature, P.U.F,Q. S.J? br. 1589, 1974.

2) (etika, inicijatika) Naturalizam kao etička doktrina savjetuje čovjeku da živi u skladu s prirodom što podrazumijeva ili sklad s vanjskim svijetom ili pokoravanje vlastitoj unutrašnjoj biti, naravno, uz pretpostavku da postoji veza između makro-kozmosa i mikrokozmosa, tj. da su oni analogni.

Tchouang-tseu: „Njihov je narod slijedio svoju prirodu, ništa drugo do svoju prirodu. Da, u to vrijeme savršene prirodnosti, čovjek je bio brat životinja. U svemu je slobodno cvjetala priroda." (IX) (franc. prij. L. Wieger)

3) (umjetnost) Naturalizam kao estetička doktrina zalaže se za točno opisivanje prirode pa i pod cijenu šokiranja ljubitelja
akademskih oblika i dopadljivih tema.

I ezoterična umjetnost može biti naturalistična. U tom slučaju ona ne oponaša vanjski izgled prirode nego dohvaća prirodu u njezinoj biti. Spomenimo za primjer umjetnost prethistorijskog čovjeka, starog Egipta (u razdoblju faraona-posve-ćenika Amenofisa IV Ehnatona, 1370. do 1352. g. pr. n. e) s prikazima faraona širokih bokova, simbola androginstva (cf. C. Desrochers-Noblecourt, Nevjerojatna pustolovina Amarne, 1959).