Et: lat. magnes = magnet

1) Fizikalni magnetizam: skup pojava (ili, u strogom smislu, dio fizike što proučava te pojave) kakve se očituju u svojstvima magneta, tj. u privlačenju željeza i orijentiranju na površini Zemlje, ako je riječ o pomičnom magnetu.

 „Zemljin magnetizam" je „magnetsko polje Zemlje", orijentirano u smjeru sjever-jug, a prostire se na udaljenost od 65000 km
oko Zemljine kugle. Otkriće magnetizma u Kini svakako je bilo povezano s alkemijskim i magijskim istraživanjima, sa šamanima i Taoizmom (J. Needham, Science and civilisation in China, sv. I, str. 108; sv. II, str. 136, 241, 493).

S druge strane, i ovdje je sadržan simbolizam orijentiranja i privlačenja (v.
afinitet, analogija, korespondencija, simpatija).

2) Životinjski magnetizam (izraz nastao 1775. g) opisao je F. A. Mesmer 1799. g. (Izvješće o otkriću životinjskog magneti
zma). Tim pojmom Mesmer označuje univerzalni fluid što, kako smatra, optječe živčanim sustavom te ljudsko tijelo tako
postaje prirodno tijelo analogno magnetu. Usmjerivanjem to ka tog fluida mogu se „izravno liječiti bolesti živaca, a posred
no i ostale".

B. F. A. Mesmer, Le Magnitisme animal, tekstove uredio R. Amadou, izd. Payot, 1971.

3) Vitalni magnetizam ili psihodinamija (Boirac, 1908) također je fluid, odnosno skup psihičkih pojava što se mogu obja
sniti teorijom prirodnog ili životinjskog magnetizma, a to su:

rabdomantija (umijeće otkrivanja podzemnih voda i skrivenih kovinskih masa pomoću viska ili rašlji),

radiestezija (umijeće liječenja upravljanjem zračenjima što ih tijelo isijava),

drugotna psihička stanja (sugestija, hipnoza, somnambulizam, katalepsija) i si.

Postojanje ove vrste magnetizma zastupaju
okultisti (koji vjeruju u „fluide" i pripisuju im materijalno postojanje).

Wf B. Rocard, Us sourciers, P. U. F, Q. S. J?, 1981; L. Chertok, L'hypnose,