Sansk: s&dhana. Arap: mtirid.

Tjelesna ili duhovna djelatnost čiji cilj nije pridržavanje (npr. vjerskih propisa) niti pokornost (što je cilj društvenih o-breda), nego izbavljenje u smislu gnoze, moći, blaženstva.

Inicijacijska praksa uključuje mnoštvo različitih disciplina, postupaka, radnji, vježbi i si. Primjerice, Yogasdtra, II, 29 po-braja devet ahga (udova): 5 obuzdavanja (ne ubiti, ne lagati, ne ukrasti, kloniti se razvratna života, ne stjecati (imovinu), 5 pridržavanja (čistoća, blaženstvo, askeza, izučavanje metafizike, razmišljanje o Bogu), stavovi (v. usana, mudra), disciplina disanja, oslobađanje od djelovanja osjetila te time i obmane vanjskog svijeta, koncentracija, meditacija, enstaza (cf. M. E-liade, Le Yoga, str. 58-104).

Primjera radi izložit ćemo što sve uključuje inicijacijska praksa Taoizma: a) načini „postizanja hvalevrijednih čina": dragovoljno siromaštvo, život u čistoći, povučen život, dobra djela, duševni mir; b) postupci „hranjenja tijela": ne jesti žitarice, ne uzimati opojna sredstva, provoditi disciplinu disanja („embrionarno disanje"), pripravljati i uzimati cinober (alke-mija), raditi tjelesne vježbe Tao yin; c) postupci „hranjenja duha": postići unutrašnju viziju tjelesnih organa i njihovih bogova, sublimirati spolnu energiju (postupci „spavaće sobe"); d) praksa „čuvanja Jednog": koncentracija, meditacija, ekstaza (cf. H. Maspero, Taoizam i kineske religije, str. 45-588).

R. praksa (iskustvo)/vještine (metode); praksa (djelatna)/ kušnje (provjera); praksa (usmjerenost)/putovi (usmjeravanje); praksa (prilagodijiva)/obredi (strogo utvrđeni).