1) (zemljopis) Stanovnik Haldeje (odnosno, početkom I. tisućljeća pr. n. e. zapadnog Sumera, 1730. g. pr. n. e. Babiloni-je te 625. g. pr. n. e. čitave Mezopotamije), pripadnik naroda srodnog Aramejcima.

„Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga..." (Post, 15, 7).

(povijest) Haldejci: „Čuvari Svete Znanosti, astroloških i gatalačkih znanosti" u Mezopotamiji, uz čarobnjake, gataoce i si. (Marguerite Rutten, La science des Chaldeens, P.U.F, Q.S.J? br. 893). Biblija također naglašava ezoteričnu prirodu njihovih znanja: tajni jezik, hermeneutika, gatanje... (Dn, 1, 4; 2, 4).

(sociologija) U Rimu od 189. g. pr. n. e, osoba koja se bavi okultnim umijećima i znanostima, naročito astrologijom (Diodor sa Sicilije, XVII). Haldejac nije isto što i zvaniČni gatalac (augur, magistrat, haruspik).

(lingvistika) Biblijski aramejski jezik (Ezdra; Daniel, 2-7-mično), zvan također i „haldejskim", pripada porodici se-mitskih jezika. Žohar je napisan na „haldejskom".

5) (religija) „Haldejska crkva [1552. g] unutar koje se
održala perzijska nestorska crkva [istočna kršćanska nepravo-
slavna crkva] broji otprilike dvije stotine tisuća vjernika (uz
još milijun i pol u Indiji) pod poglavarstvom .babilonskog pa
trijarha'." (//. reli, sv. II, str. 879).