Kalendar događanja

Član nlandeka

Upisao:

nlandeka

OBJAVLJENO:

PROČITANO

315

PUTA

OD 14.01.2018.

OKRUŽEN LJUDIMA, A USAMLJENOST GLAVNA BOLJKA

OKRUŽEN LJUDIMA, A USAMLJENOST GLAVNA BOLJKA

 

Usamljenost! Riječ koja otvara brojna razmišljanja i ukazuje na stanje duha u kojem se čovjek osjeća beznadno sam, bez razumijevanja bližnjeg, bez osjećaja da  se može osloniti na bilo čije rame ili da može nešto reći a da se istovremeno osjeća shvaćen.

U vrijeme današnjice teško da možemo opisati klasičnu usamljenost kakva je vladala nekada.  Prije  je čovjek manje imao ali se više družio pa je manje bio i usamljen. U  ljetnim večerima se u selima do kasno navečer sjedilo na klupi, uz vatricu koja je tjerala komarce, a zrak je presjecao zvuk grlenog smijeha. Bilo je to vrijeme neopterećenja, vrijeme kada nisu postojale današnje brige već sasvim drugačije. Nekom bi se činile teže nego ove današnje, nekom jednostavnije, ali na koncu, brige su brige, i ono što se nekom čini teško savladivo brdo, drugom se čini da bez problema može to brdo prijeći i ne čini od toga problem.  

Znali su ljudi biti i sami, jer je svatko sam morao odraditi zadatak koji je bio pred njim. Netko je čuvao ovce, jedni  krave, djeca guske, drugi pak svinje, ali nitko nije bio usamljen jer čak i kad su bili sami znali su da se mogu osloniti da rodbinu, prijatelje, suseljane i da kad god osjete potrebu mogu nekom ispričati što ih tišti.

A danas?

Današnje vrijeme je pravo vrijeme za priču o usamljenosti. Pred nama bezbroj mogućnosti druženja, od sportskih aktivnosti, kazališta, kina, pjevačkih zborova, plesnih klubova, raznoraznih kolektivnih putovanja,  na koncu neizostavnih društvenih mreža i informatičkih aparata koji su tu da nam život učine ljepšim. A čovjek je  ipak tako sam!

Možeš li susjedu, prijatelju, ili poznaniku reći što te tišti?

Hoće li te saslušati?

Hoće li uopće imati vremena za tebe i tvoje jadikovke?

 Neće, naravno!

Ima i svojih problema i previše. Stisla ga rata kredita, dječje knjige, režije, odjeća, i poneka želja koja je sve teže ostvariva  što na čovjeka vrši teško podnošljiv pritisak,  pa kako da onda bude raspoložen i sposoban slušati drugog.  Ljudi tad pronalaze rješenje na internetu, postaju članovi facebooka, twitera, msn-a,  pišu blogove, istresaju dušu na www stranicu misleći kako će im nakon toga biti lakše i osjećati se manje usamljenim, izrade prividno savršen svijet a ubrzo shvate da im je još gore. Jer često su okruženi hijenama koji svoje rame ne koriste da bi ga podmetnuli nekom za plakanje, već da bi na njeg uprtili žrtvu i „odnijeli do jazbine kako bi je rastrgali“.  Jazbina je chat, skype ili mail.

Hakira se sve živo, kopiraju se upisi,  zloupotrebljavaju se osobni podaci, umreženo se informacije šalju „prijateljima“, čak povremeno dođe i do svađa, čak i uvreda,  i tad shvatiš da umjesto povjerenja i druženja  koje si priželjkivao doživiš  još veće razočaranje. 

Socijalne službe također imaju unutar službe odjel koji brine o usamljenim ljudima. No njihova nadležnost ne seže dalje od kratke ankete i  analize da li se pomoć može uskladiti sa zakonskim odredbama ili ne. To nije ono što čovjek očekuje prilikom obraćanja. 

O usamljenosti sam duboko razmišljala posljednih mjeseci.  Potakla su me na takva razmišljanja zbivanja unutar vlastite obitelji – boravak nepokretnog oca u staračkom domu koji je unatoč sljepilu, nepokretnosti, problemima sa srcem i sa  zloćudnom bolesti s kojom se sve teže nosio želio kući kako bi imao društvo. U staračkim domovima ljudi se sve slabije druže a sve su više usamljeni. Ritam života je takav da nam daju najnužnije, hranu, medicinsku skrb i to je to. A ono najbitnije, osjećaj da nekom pripadaš i da nisi sam,  izgubio se.  I bolesnik  koji se liječi u bolnici jedva čeka da dođe kući kako bi se osjećao manje sam. Uz društvo svojih najmilijih lakše mu je pretrpjeti i najjaču bol i pretrpjeti sve patnje osjećajući puno manju usamljenost nego kad je okružen brojnim bolesnicima  i medicinskim osobljem u bolnici. Svima nam treba rame. I to ne bilo kakvo već sigurno rame.  Rame koje bi bilo samo naše, za koje znamo da na njega uvijek možemo računati. 

Razmišljala sam o usamljenosti i dan prije Velike Gospe kad su me obavijestili da mi se ubio bratić. Vrlo bliski rođak, kojeg pamtim iz doba djetinjstva u kojem smo bezbrižno trčali po livadama i nabijali loptu, čuvali guske i krave uz pjesmu i smijeh,   i unatoč teškom djetinjstvu bez roditelja  nismo osjećali usamljenost i beznadnost. 

Život nam je usprkos veoma teškom djetinjstvu bio milostiv. Tako su mislili svi oko nas. Dok on taj život nije presjekao  ispod kotača vlaka. Prva reakcija nakon  što sam čula što se dogodilo bio je muk, zatim ljutnja! Bože, kako je mogao ne razgovarati  s nama, svojim bližnjima, koji smo tu, nadohvat ruke, koji bi ga razumjeli, shvatili, poduprijeli u najtežim greškama.  Kao je mogao ne povjeriti nam se, pa čak i zaplakati. Svi smo bili tu, govorili smo jedni drugima na sprovodu dok smo bili izgubljeni zbog svega što se tako iznenada dogodilo. Zašto? Pitanje je visilo u zraku! Zašto  se osjećao tako sam da nije vidio izlaza?  On  nije znao da može na nekog računati,  on se osjećao tako sam.  Život ga je vodio nekim ravnim putevima, osnovao je svoje poduzeće, zaposlio radnike, poslovi su krenuli.  Obitelj se povećala na čak petero djece, sve jedno ljepše od drugog. 

Međutim  unatoč odrađenim poslovima naplata potraživanja je bila nemoguća.  Čestitog karaktera i visokog morala nije mogao podnijeti da zbog nečijeg neplaćanja on ne može platiti radnicima, dobavljačima, nije vidio rješenje, ni izlaza, a nije osjetio sigurnost da bi s nekim podijelio svoje strahove. Bio je silno usamljen. Sav sjaj i blještavilo današnjice nisu mu mogli dati sigurnost koju je tako nužno trebao, jer da nije bio usamljen vjerujem da bi bio i danas živ.

Iza njega je ostala tuga i pitanje koje će nas sve vječno mučiti; da li je bio ludo hrabar, kukavica ili strašno usamljen?

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 08.09.2011. 05:46h

    Član srceMerlin2 tvoja priča neka nam svima posluži za ponovo razmisliti o usamljenosti i osamljivanju. čim više u društvo, pa makar nam uvek i ne odgovara. pogotovo stari ljudi. Nlandeka lepo si ovo ukratko opisala. pozdrav
  • 08.09.2011. 06:34h

    Član nlandekaMerlin4 Upravo zato sam i napisala priču Srce, kako bi mi ljudi shvatili kud srljamo i što se zapravo s nama zbiva. Zbog težnje da svakodnevicu učinimo što boljom mi zapravo tonemo u glib, obuzeti sobom, najčešće ne primjećujemo što se događa u najbližem susjedstvu, a kad se nešto dogodi, prekasno je. Tad više nema prostora za žaljenje ni za popravak. Situacija se treba mijenjati dok nije kasno! :-)))
  • 08.09.2011. 06:40h

    Član srceMerlin2 ako se uljuljkavamo u samoću i poistovetimo sa njom, vremenom, počinjemo odbijati ljude od sebe, počne nas svako \"nervirati\", i što stariji to sve više i više čovek depresira, a njen kraj se zna. demenca. to nikome nije potrebno, zato je potrebno ponekada se i prisiliti.
  • 08.09.2011. 07:35h

    Član shadowofsoulMerlin9 na samoću današnjice me podsjeća onaj odličan tekst \"Paradoks našeg vremena\", koji je napisao američki komičar George Carlin... \"... bili smo na Mjesecu i natrag, ali imamo problem upoznati svog susjeda. Osvajamo Svemir, a borimo se sa neistraženim \'Svemirom\' u sebi. Napravili smo velike stvari, ali ne i dobre. ... stvorili smo kompjutere ukoje pohranjujemo sve više informacija, da čine sve više kopija, a sve manje komuniciramo...\" itd.
  • 08.09.2011. 07:59h

    Član sretan_trenutakMerlin1 dobro ti jutro dara Nado...usamljenost je bolest duše...usamljenost stvara situacije s kojima si oplemenila tvoj tekst...poruka koju si poslala u eter je poziv na buđenje duše iz bjega od sebe samoga...samoća je nešto drugo...samoću osjećam kao lijek, kao eliksir kojim samu sebe liječim i tada mogu mirna zakoračiti pod koplja dnevne svjetlosti i pružiti ruku pacijentu, pogledati ga u či i saslušati njegovu priču....moj radni dan je ispunjen ljudskim pričama iz kojih učim kao što i oni uče od mene...bijeg u virtualni svijet je novina koju nam je darovala tehnologija... mač kojim ponekad režemo gordijev čvor svoje nutrine, ali nažalost nekad postaje i Longinovo koplje čiji ubod zaboli....odluka je na nama...kako se nositi sa tim???...tu je opet odluka na nama samima...onaj tko uspije sjediniti ta dva svijeta u ugodu taj je pobijedio bijeg od sebe samoga...tada usmaljenost nema šanse, ne može zavladati našim osjećanjima....jer kada zaronimo u tišinu nutarnjeg univerzuma, a to mežemo tek u samoći....tada osjećamo sebe i s tim punim osjećanjem lako komuniciramo sa drugima u stvarnom svijetu u kojem uistinu živimo... oprosti Nado što se raspisah ispod tvog predivnog teksta...ali eto bio je nadahnuće i poticaj za komuniciranje s tvojim istinama...ugodan dan ti želim...:-))
  • 08.09.2011. 09:43h

    Član nlandekaMerlin4 ShadowOfSoul, Sretan_trenutak (Draga Dijana) imaš potpuno pravo. Biti sam znači ponekad velika dobrobit i korist za našu dušu, jer ponekad uživajući u samoći oplemenjujemo sebe i nadograđujemo pozitivnim mislima i tišinom. Na žalost biti usamljen je bolest duše koja se ponekad teško liječi. Sva tehnologija koju trenutno imamo na raspolaganju ne može zamijeniti čovjeka čovjeku!
  • 08.09.2011. 09:57h

    Član shadowofsoulMerlin9 na ovaj tekst sam mislila kad sam citirala u mom komentaru od 07:35 h i to jedan mali njegov dio, a sad ga donosim u cijelosti, jer je izvrstan: \"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više - uživamo manje; Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše. Molimo se rijetko. Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama. Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari. Očistili smo vazduh, a zagadili dušu. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral. Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni. Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet. Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa. Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući. Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja. Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane. Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda; sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova; ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala; sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve ? da te oraspolože, otupe ili ubiju. ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći ?Volim te? vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu. Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima. Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. *** Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar George Carlin nakon smrti svoje supruge. \"
  • 08.09.2011. 10:15h

    Član sretan_trenutakMerlin1

    Nado

    draga Nado, život je toliko kratak, a mi još više \"skraćujemo\" gubeći se u površnosti prikupljanja, ponekad neproduktivnih podataka...samoća, kako je ja osjećam, je izvorište sa kojega ispijamo snagu koju onda dijelimo sa srodnim dušama...još se nije rodio onaj tko bi svima ugodio...stara izrake koja i danas ima svoju vrijednost....često se gubimo u dokazivanju nečega što je nekima nedokazljivo, pokušavamo pobiti nečije mišljenje jer ga mi sami ne razumijemo...nedovoljno smo samokričini, a to je uzrok ranjivosti i upadanja u stanje agresivnosti...samoća gasi vanjsku vatru, spiječava neotreben sukobe i sućeljavanja....ona rasplamsava nutarnju, onu puno važniju vatru za spoznaju sebe, priznanje grijeha, uzimanje otajstva i buđenje osjećanja osjećaja...tada s lakoćom djeteta kažemo, volim te i oprosti, tada sa lakoćom zrelosti zagrlimo i poljubimo dragog prijatelja, nasmiješimo se slučajnom prolazniku na ulici, pomognemo susjedu u njegovoj nemoći.... uh opet se raspisah...ali studija samoće, razlika između usamljenosti i samoće je stalna tema u mom komuniciranju sa pacijentima...:-))

SADRŽAJ UPISAO

Član nlandekaMerlin4 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana nlandeka dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

RUJAN...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    hvala da si nam javio!

    20.09.2019. 20:52h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Hm...knjiga.

    20.09.2019. 20:45h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Knjiha je stigla.Veliko Vam HVALA.

    20.09.2019. 20:33h
  • Član mkrmarmkrmar

    19.9.2019

    19.09.2019. 21:57h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobro veče!

    19.09.2019. 21:41h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Knjiga još nije stigla. Sutra ću pokuišati saznati gdje je zapelo.

    19.09.2019. 21:22h
  • Član iridairida

    yahoo, je li stigla knjiga?

    18.09.2019. 20:11h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info