kategorija - poezija, priče,
razmišljanja, samorazvoj
...sami pojmovi...etikete
o kojima dobijam neki svoj sud
sta bi trebalo znacit To
...ionako je sve subjektivno...
al opet znam osjecam sve je jedno,
jedno je sve...
life is like a box of chocolate...
you never know...forest gump...
srce je to koje stvara psihicku stvarnost
...um je taj koji vjecno radi analize,
tj paralize...
nije ni cudo da svi veliki mudraci
teze tom idealu ne umu
um bez misli i zelja,
zvuci kontradiktorno,
samo naizgled paradoksalno,
jer zivot se ocituje u paradoxima...
da spasis dusu trebas je izgubit...
da imas zivot trebas odustat od njega...
znam svi mi volimo kad je neko s nama
kad nas bodri, kad nam pruza potporu,
kad nam govori istinu koja uvijek boli...
al opet nema niceg izvan nas....
ljubi bliznjeg svog ko samog sebe...
u odnosu na ego taj stav je nemoguc....
ja ti on mi vi oni.
Isus nije tako gledao
jer nije pravio takvu razliku.
On je u svemu i nicemu vidio Sebe,
Ja Jesam...
kazu neki ovo je sve samo Bozji san...
al opet neradi se o tome,
jel ljudi od iluzije rade realnost
il od realnosti iluziju...
emocije su blagoslov a i kriz ljudi...
no zivot je tek film na platnu,
ide zraka Svjetla pada na platno
nizu se scene,
igrokazi, mijenjaju se uloge,
glumci, saptaci, publika...
sve je jedno jedno je sve...
istina ljubav rad...
bez puno sarenih parola viđenja
ja mislim ovako ti mislis ovako
ja sam u pravu ti nisi u pravu...
to nema smisla.
Zivot je tek bljesak svjetlosti
na vjecnom platnu
nema smisla se gubit
u hodnicima proslih dana,
ogovaranjima, pohlepi,
nerazumijevanju...
al opet cim vidim da sa svijetom
nesto nije u redu
zapitam se sto nije sa mnom u redu...
svijet je onakav kakav je
i kakav treba biti...
sve je odraz Boga,
nema niceg izvan te Savrsene Svijesti...
sve sto postoji je sada...
i tada odnosno sada....
i mi cemo sjat odnosno
vec sjajimo poput zvijezda na nebu...
s porukom A.B.Simica
- Covjece, pazi da ne ides malen
ispod zvijezda...
univerzum jedino gdje i postoji je u umu...
srce slusa razum...istina ljubav rad.

readykul

27 ljeta...

 

vidim tu ste još...
vidim tu sam...još..
sutra 27 ljeta iza mene..
svaki dan je rođendan..
svima svako dobro..
uz pjesmu.,.
Kratak je svaki tren
- Kemal Monteno.,
da uistinu kako može bit
to da vječnost tako leti.,
kao pješčani sat...
curi,curi..nananananana.
ugodni snovi..i ovi i novi i stari....
http://www.youtube.com/watch?v=wdorRaF1pKw

readykul