On se smije, priča, veseli i ništa mu nije teško. Zna sve rođendane, obljetnice i važne datume bolje od samih slavljenika, koji ponekad ni ne znaju da im je upućen dar...pun je ideja i entuzijazma...unatoč podsmjehu čestitke piše... I onda s veseljem i svoje datume čeka i najčešće poput Mr. Beana sam sebe iznenađuje! Jer, zamisli peha, njegovi najbliži baš toga dana imaju nešto neodgodivo, a njemu je baš taj dan jedanput godišnje rođendan!Svašta, i oni opet ne znaju što da mu kupe, pa je najbolje da si kupi sam...

Naravno, svi se osim Veseljaka smiju.On postaju sve zamišljeniji i sve više preispituje sam sebe i svoje postupke...i sve više i više pronalazi svoje pogreške! Pa kako i ne bi kad mu uporno daju do znanja da je preemotivan i kompliciran i da se danas tako ne živi.

Vrijeme prolazi, a Veseljak se sve rjeđe i teže smije, a najčešće se smije sam sebi i osjeća kako mu par lijepih, sivih, magarećih ušiju na glavi raste! Povlači se, osamljuje sa svojim mislima, a njegovi dojučerašnji prigušivači smijeha i veselja mudro zaključuju da s njim nešto ne štima i da je puk'o!

Zaokupljeni sami sobom ne brinu dugo tješeći se da će vrijeme učiniti svoje!Ali Veseljaku to više bitno nije.Njegovo srce u tišini se smije razgovarajući sa Mudracem iz prethodne priče!!!