Plesati sa vjetrom

širom rastvoriti okna svoje duše

ploviti morima,nadimajući bijela jedra

bježati pred olujom ,u kricima galebova

pet dana,lupati škurama opustjele kuće

ostavljajući iza sebe pustoš

polomljene grane drveća

vodom naplaviti usahnula polja

povijati nedozrelo žito

visoko,gore,slikati bijelim oblacima

plavetnilo neba

napeto prelistavati sa djevojčicom

sljedeću stranicu knjige

radosno iskriti u slapu

podno velike planine

primiriti se u zadnjem treptaju

krila,jednog malog leptira

prikradati se iza ugla sa lopovom

a zatim se ušuljati kroz otvoreni prozor

posjetiti bolesnika na samrti

i posljednji mu put pomilovati

požutjelu ruku

zaspati na licu zadovoljnog djetete

proviriti u rascvali voćnjak

i pomirisati cvijeće

zasuti snijegom osamljeno selo

promrsiti kosu zaljubljena dječaka

zaplesati sa vilama,njihov ples

na čistini,u sam sumrak

u toplu,ljetnu večer

kad oči sklapaju bijele tratinčice

zavući se u dimnjak

i zavijati nad opustjelim ognjištem

raspletati plave kose gradske djevojke

sjesti u hlad sa oznojenim koscem

i hladiti mu orošeno čelo

njihati lađu

čvrsto privezanu uz obalu

izgubiti se na prašnjavoj cesti

iza prvog zavoja

skloniti se pod strehu sa bučnim vrapcima

u vrelo podne

ispisati svoje ime na pijesku

nepregledne pustinje

iščitati lice Sfinge u Egiptu

prevrtati splavi na nabujaloj rijeci

zaviriti u srce osamljene starice

i tamo pronaći strah od smrti

ali više od zaborava

plesati sa starim znancem

plesati sa vjetrom

dan po dan

i prepustiti stoljeća zaboravu

sjećati se samo kratkih

sretnih trenutaka

protutnjiti tako kroz život

poput vjetra

ostavljajući za sobom pustoš

ostavljajući za sobom svečanu tišinu.