Boraveći nekoliko dana na brežuljku nedaleko od Mirogoja,svaki bih dan čuo posmrtnu glazbu.U meni su se rađale različite misli,osjećaji,budila se različita pitanja i razmišljanja.

  Ima li negdje na ovom svijetu života a da pokraj njega,ili u njemu,ne bi ležala klica smrti?

  Može li se roditi život,ako prije toga nešto ne umre?

  Što je važnije i prvo:smrt ili život?

  Može li se smrt suprostaviti životu?Treba li između tih dviju stvarnosti biti"ili"ili treba da stoji"I"koji ih tajanstveno povezuje?

Svake sekunde netko se rađa i te iste sekunde netko umire.Prvi krik života i zadnji smrtni izdisaj!Svake sekunde radost života i svake sekunde žalost.Ovaj svijet jednostavno pliva u suzama radosnicama i žalosnicama.

Nedavno sam se susreo prvi put s jednom osobom,poslije nakon nekoliko tjedana čuo sam da je umrla;bio je to ujedno i naš zadnji susret.Budući da nije mogla na sv.misu,pričestivši ostale,otišao sam pričestiti i nju.Uz Krista sam joj pružio i smješak,a i ona meni.I to je bilo sve,ne znam ni kako se zove.Ovaj je svijet veliko rodilište i umiralište da bismo se rodili za drugu,pravu i jedinu Domovinu.Jesi li imao doživljaj,pokušaj ga danas imati!Ideš gradom,mnogo ljudi.S velikom većinom tih ljudi to je Tvoj prvi i zadnji susret.Toliko različitih lica sa svojim radostima i nadanjima!

Kad kreneš putem života,kažu da s druge strane tako krene i smrt i da se,sigurno,negdje susrećete.Znači:svaki je trenutak tvojega života istodobno i trenutak smrti.Neki ruski pjesnik slikovito opisuje život.Na jednom ti ramenu sjedi anđeo života,radosti,nade,ljubavi,sokoli te,daje ti snage i svjetla,a na drugom ramenu sjedi anđeo žalosti koji te obeshrabruje,vuče u tamu i zlo.I njihova je međusobna prepirka i vika,kaže pjesnik,tvoj život.

Psalmist slikovito opisuje život:

"Dani su čovjekovi kao sijeno,cvate kao cvijetak na njivi,jedva ga dotakne vjetar i već ga nema,ne pamti ga više mjesto njegovo!"

Sinoć sam duboko u travi ugledao krijesnicu kako svijetli.Ne obazire se vidi li tko ili ne,ne strepi hoće li se istrošiti ta energija u njoj,ona živi da bi svijetlila.Jednostavno ispunjava razlog svojeg postojanja:svijetli i tako slavi svojega Stvoritelja,uzvraća mu ljubav.

           Nijedna travka ne raste

           da je nebo ne orosi

           i cvijet ne cvjeta

           da ga sunce ne obasja.

           Pa ako si duboko potišten

           u mračnoj šumi sam

           jednom će ti stići od Boga

           tvoja rosa i sunca sjaj.

           Niknut će jednom što ti je

           ko klica u srcu ležalo.

           Nijedna stvar zaboravljena nije

           svakoj dođe dan cvjetanja.

Nemoj čuvati svoj život jer ćeš ga izgubiti,a ako ga izgubiš radi Krista,tek ćeš ga tada imati.

Budi ovaj dan Božja krijesnica,unesi svjetla u tamu ljudskih života,donesi mir u nemirna srca,ljudima oko sebe učini život radosnijim i jednostavnijim.

                                 Stjepan Harjač