2) (kozmologija) Prirodni element, topao i suh. Načelo to
pline i svjetlosti; stanje energije i umnosti.

Mazdaisti u Avesti razlikuju obrednu vatru (vatru svećenika, ratnika i ratara) i fizičku vatru (što gori pred Ah ura Ma-zdom, tjelesnu vatru ljudi i životinja, biljaka i oblaka što se bore s demonima grmljavine, vatru što se koristi pri radu).

3) (alkemija) Vatra = režim (shvaćen operacijski ili spekulativno) dobivanja Kamena mudrosti. Alkemičari drže da
postoji razlika između: tajne vatre (dvostruke soli), prirodne vatre (vatrenog načela sadržanog u materiji) i protuprirodne
vatre (dobivene iz ugljena, plina ili električne struje).

„Cijeli naš Sofizam počiva samo u dvije vrste vatre što ih primjenjujemo u našemu radu. Tajna nutarnja vatra jest oruđe Boga, a njezini su kvaliteti nedostupni ljudskom oku... što se tiče ponašanja vanjske vatre, ona se neosjetno mijenja iz trenutka u trenutak." (I. Philalethus, Principia, navod apud G. Salmon).