TAJNO DRUŠTVO

Tajno društvo je ograničena društvena frakcija za čije ustrojstvo ili vrstu, ulogu i način funkcioniranja ne smiju znati svi članovi šire društvene zajednice. Tajna porijeklom može biti >iH4 kulturna, vanjska, izmišljena (podzemna udruženja) ili prirodna, unutrašnja i mistična (INICUACUSKE ORGANIZACIJE).

I. Egzoterična tajna društva: podzemna udruženja.

1) Nedozvoljeno udruženje.

To su udruženja čije je ustrojstvo i djelovanje potajno, ali uobičajene vrste, s određenom društvenom ulogom. U ovom slučaju, „društvo je tajno po načinu djelovanja, no njegova je uloga, javna, njegova djelatnost uvijek je do određenog stup-

nja javna" (M. Mauss). Tajna nestaje čim prestane neprijateljski odnos vlasti.

Npr: zavjerenička društva, terorističke skupine; Prosvijet- g ljeni u Bavarskoj bili su podzemno udruženje s vanjskim obilježjima inicijacijske organizacije.

2) Tajna skupina za pritisak.

Udruženje s tajnim načinom djelovanja i privatne namjene. Takvo udruženje zastupa neki posebni interes i svoju djelatnost i nazore drži u tajnosti.

Npr: Mafija (zločinačko udruženje); čini se da je i Vehme (u Njemačkoj, od XII. st. do 1568. g) bila skupina za pritisak.

3) Zatvoreno društvo.

Udruženje sa svetim načinom djelovanja, ah' sa profanom ulogom. Postojanje takvih društava kao i njihovih članova često je poznato. Ono se služi kretnjama, izrekama ili idejama e-zoteričnog porijekla, premda mu je cilj egzoteričan.

Npr: moderni masoni u najvećem broju slučajeva.

„Slobodni zidari (...) nisu tajno, nego zatvoreno društvo." {Velika Enciklopedija, 1885-1902).

4) Inicijatsko udruženje.

Udruženje profanog načina djelovanja, ali sa svetom ulogom. Cilj je ezoteričan, incijacijski, premda su sredstva više tehničke nego simbolične prirode, više intelektualna nego spiritualna.

Npr: genonovska skupina okupljena oko časopisa Tradicijske studije (1936).

II. Ezoterična tajna društva: v. inicijacijske organizacije.

III. Nadljudska tajna društva: nevidljiva društva.
Posrijedi je pojava što izmiče dohvatu sociologije. Usmene i

pismene predaje ponekad spominju prigodne skupine ili skupine stalnog sastava što se okupljaju u duhu ili u tijelu velikih posve-ćenika za vrijeme njihova života, poslije njihove smrti ili oboje.

Npr: „bratovština Ruže-Križa" {Odjeci Bratstva, 1614 =
Gorceuc, str. 8) (ne brkati s rozikrucijanskim inicijacijskim or
ganizacijama); Red Melkisedeka {Post, 14,18; Heb, 81 i 510);
Pleroma šijitskih Imama (cf. H. Corbin, E.I.I, sv. II); diwan
as-salihin (zbor svetaca, marabuta). ^

Napomena: Pokušaji razlučivanja ovakvih skupina ponekad su •_ vrlo nezgodni. Primjerice, sekta „Žutih Turbana" ili „Pet mjerica riže" u Kini u II. st. istodobno je taoistička i politička (cf. J. S. M. Ward i N. R. Stirling, The Hung Societies, London, 1925-1926, u 3 sv).

B. R. Alleau. Les sociitćs secretes, 1963, Le Livre de poene, br. 2599; S. Hutin. Les sociites secrštes, 1952, P.U.F., O.S.J? br. 515.