PROROK, PROFET
Grč. Ji(xxpTJTn.s, od jioo = prije, naprijed;
1) (izvorni smisao) Vjesnik ih tumač Boga ili nadnaravnog bića. Pojam proroštva dakle pretpostavlja otkrovenje (unutrašnje) i objavu (vanjsku), a tiče se biti čovjeka (morala, obreda, istine...).
Kad Kur'an kaže: „Mi šaljemo poslanike samo kao donosioce radosnih vijesti ili opominjače" (6:48), misli se na razliku između:
- proroka-poslanika (rasul): to je čovjek koga je Allšh poslao
među ljude. On prima poruku, ali je nužno ne prenosi (množ. rusul);
- prorok-vjesnik (nabi): čovjek koji govori što Allah hoće.
On prenosi Zakon, opominje i vodi. Postojalo je pet anbiya
(množ. od nabi): Noa, Abraham, Mojsije, Isus i Muham-
med.
B. A. Nćher, L'essence du prophćtisme, 1955. P. U. F; F. Rahman, Prop-hecy in Islam, London, 1952.
2) (nadovezani smisao) Tumač riječi proročišta, gataoca ili
doktrine (propovjednik).
„I zato je zakon odredio poseban soj tumača da prosuđuju na osnovi bogom nadahnutih proročanstava. Neki i njih nazivaju prorocima..." (Platon, Timej, 72ab).
3) (izvedeni smisao) Onaj koji govori unaprijed, osoba koja
najavljuje budućnost čitajući upravo iz njezinih misterija.
„Biti prorokom znači unaprijed vidjeti posljedice sadržane u uzrocima, čitati iz astralne svjetlosti." (Eliphas Levi, Dogma i ritual visoke magije, str. 172).
4) (noviji smisao) Čin u inicijarijskim organizacijama. Pri
mjerice, sedmi i posljednji stupanj Obreda Afričkih Gradite
lja, masonskog reda što ga je osnovao Fr. Koeppen, 1766-
1781. godine.
edin.kecanovic
bglavac
