1) čin okultiranja obuke. Ovdje okultiranje ne znači zatajivanje (skrivanje ili maskiranje), nego očuvanje ili zaodijeva-
nje u okultnu (analogijsku, bitnu, nesvodljivu, značenjsku, živu) dimenziju onoga o čemu je riječ, na što se misli, što se čini. Npr. mit je okultiranje u usporedbi s alegorijom ili racionalnim diskursom.

„Svi oni, Barbari i Grci koji su se bavili izučavanjem božanskih stvari, zatamnjivali su načela stvari i istinu su prenosili kroz zagonetke i simbole, kroz alegorije, metafore i slične figure." (Klement Aleksandrijski, Stromata, V, 4, 21).

V. disciplina arkane, ezotericizam, Hermetizam, Misterija, simbol, tajna.

2) odsutnost povijesnog ili mitskog lika, organizacije ili predmeta iz cikličkog očitovanja (analogno privremenom ne
stajanju nebeskog tijela), u tom slučaju češće se govori o „uspavljivanju" (npr. Graal).

U ezoterizmu su vrlo poznati slučajevi: - okultiranja bogova (npr. „Salmoksis (...) se sakrije u podzemni stan i tamo provede tri godine. Tračane je njegov nestanak teško pogodio i oni su ga oplakivali misleći da je umro. Ali on se četvrte godine iznenada pojavio medu njima." (Herodot, IV, 95).

- okultiranje XII. imama (H. Corbin, E.I.I, sv, I, str. 35-39;
sv. II, str. 175. sq): manja okultacija zbila se 873. g. kad je O.XII. Imam bio nevidljiv za sve osim za mali broj najbližih osoba, a veća okultacija 940. g. kad je XII. Imam objavio da će nestati sve do trenutka svojeg ponovnog dolaska (pa-rusije).