OKULTIRANJE
1) čin okultiranja obuke. Ovdje okultiranje ne znači zatajivanje (skrivanje ili maskiranje), nego očuvanje ili zaodijeva-
nje u okultnu (analogijsku, bitnu, nesvodljivu, značenjsku, živu) dimenziju onoga o čemu je riječ, na što se misli, što se čini. Npr. mit je okultiranje u usporedbi s alegorijom ili racionalnim diskursom.
„Svi oni, Barbari i Grci koji su se bavili izučavanjem božanskih stvari, zatamnjivali su načela stvari i istinu su prenosili kroz zagonetke i simbole, kroz alegorije, metafore i slične figure." (Klement Aleksandrijski, Stromata, V, 4, 21).
Opreka: raskrivanje.
V. disciplina arkane, ezotericizam, Hermetizam, Misterija, simbol, tajna.
2) odsutnost povijesnog ili mitskog lika, organizacije ili predmeta iz cikličkog očitovanja (analogno privremenom ne
stajanju nebeskog tijela), u tom slučaju češće se govori o „uspavljivanju" (npr. Graal).
U ezoterizmu su vrlo poznati slučajevi: - okultiranja bogova (npr. „Salmoksis (...) se sakrije u podzemni stan i tamo provede tri godine. Tračane je njegov nestanak teško pogodio i oni su ga oplakivali misleći da je umro. Ali on se četvrte godine iznenada pojavio medu njima." (Herodot, IV, 95).
- okultiranje XII. imama (H. Corbin, E.I.I, sv, I, str. 35-39;
sv. II, str. 175. sq): manja okultacija zbila se 873. g. kad je O.XII. Imam bio nevidljiv za sve osim za mali broj najbližih osoba, a veća okultacija 940. g. kad je XII. Imam objavio da će nestati sve do trenutka svojeg ponovnog dolaska (pa-rusije).
Opreka: e pitan i ja. V. avatđra, ciklus.