HOROSKOP
Et: grč. &Qa = vrijeme, sat; oxojiću> = gledati, motriti.
1) (izvorni smisao) „Promatranje stanja neba u trenutku ro
đenja" (H. Gouchon, Dictionnaire astrologique, izd. Dervy-
Livres, 1975, str. 48).
T) (povijesni smisao) Mjerač vremena, posebno „onaj koji kazuje vrijeme".
„Poslije kantora dolazi horoskop noseći u ruci uru i palminu grančicu, simbole astronomije. On mora naizust znati astrolo-ške Hermesove knjige." (Klcment Aleksandrijski, Stromata).
2) (izvedeni smisao) Točka ekliptike što se nalazi na hori
zontu u trenutku rođenja. Sin: „Ascendent".
2') (posebni smisao) Dekan.
„Trideset i šest njih što se zovu Horoskopi, što će reći zvijezde što uvijek stoje na istomu mjestu" (tri u jednom zodijač-kom Znaku) (Corpus Hermeticum, Asclepius, 19 = C.H, sv. II, str. 319).
(uobičajeni smisao) Spekulum, karta neba, astrološka tema (npr. u trenutku rođenja), gdje su označeni položaji planeta, kuće i kutni aspekti Zodijaka.
(popularni smisao) Proročanstva za pojedine Znakove kakva se objavljuju u masmedijima, s gledišta astrologa posve bezvrijedna jer u obzir uzimaju samo položaj Sunca, a i to vrlo neprecizno.
B. P. Delsol, Horoscopes arabes, Horoscopes ehinois, izd. Mercure de France; O. Neugabauer i H. B. van Hoesen, Greek horoscopes, Philadelphie, 1959, X - 213 str; A. Barbault, bibl. Zodiaque, izd. Seuil, u 12 sv, 1958; Astro-logie et Horoscope, prij. s engl, izd. Atlas, 1976, 89 str, ikonografija.
vanessa
bglavac
edin.kecanovic
