PRIKAZANJE

Prikazanjem smatramo naglo i spontano očitovanje nekog bića (predmeta, ličnosti) koje posjeduje osjetilnu zbiljnost, ali nije fizički prisutno. Prikazanje može biti:

·   vanjsko (npr. prikaza živog čovjeka)

·    unutrašnje (npr. u snu). Distinkcija ove vrste samo je uvjetna zbog toga što često vi­še osoba vidi istu stvar (Što bi govorilo u prilog vanjskim prika­zanjima), dok drugi ne vide ništa (što bi pak potkrepljivalo unutrašnju prirodu prikazanja).

Nadalje, prikazanje može biti:

·    zbiljsko (npr. prikazanje Djevice Marije 1858. g. u Lourde-su), i

·    simbolično (npr. kotač s osam paoka = Buddha). Međutim, i ovdje se nadaje teškoća, postavlja se problem

zbilje: kako objasniti suglasnost o osjetilnoj predodžbi entite­ta koji je izgledao ili izgleda drugačije nego što se prikazuje (npr. Isus se prikazuje s ranama na dlanovima, dok su mu čavli zapravo bili zabijeni u zapešća)?

Postojeća tumačenja prirode i mehanizma prikazanja koliko su različita, toliko su i protuslovna:

a) prema špiritima, p. je očitovanje perispirita,

b) za okultiste, p. je očitovanje astral­nog tijela,

c) za racionaliste, p. je halucinacija ili prijevara,

d) prema Camilleu Flammarionu, p. je utisak u mozgu pretvoren u sliku {La mort et son mystere, 1921),

e) prema G. N. M. Ty-rellu, p. je telepatija,

f) prema teurgistima, p. je otkrovenje, objava.

„Drhtao sam od ispraznih prikaza iz mojeg sna" (G. de Ner-val, Kćeri ognja).

R. prikazanje kao rezultat prizivanja (izazvano očitovanje), 316 vizija (prikazanje nekog predmeta, ali bez osjetilne zbiljno     sti).