PRIKAZANJE
Prikazanjem smatramo naglo i spontano očitovanje nekog bića (predmeta, ličnosti) koje posjeduje osjetilnu zbiljnost, ali nije fizički prisutno. Prikazanje može biti:
· vanjsko (npr. prikaza živog čovjeka)
· unutrašnje (npr. u snu). Distinkcija ove vrste samo je uvjetna zbog toga što često više osoba vidi istu stvar (Što bi govorilo u prilog vanjskim prikazanjima), dok drugi ne vide ništa (što bi pak potkrepljivalo unutrašnju prirodu prikazanja).
Nadalje, prikazanje može biti:
· zbiljsko (npr. prikazanje Djevice Marije 1858. g. u Lourde-su), i
· simbolično (npr. kotač s osam paoka = Buddha). Međutim, i ovdje se nadaje teškoća, postavlja se problem
zbilje: kako objasniti suglasnost o osjetilnoj predodžbi entiteta koji je izgledao ili izgleda drugačije nego što se prikazuje (npr. Isus se prikazuje s ranama na dlanovima, dok su mu čavli zapravo bili zabijeni u zapešća)?
Postojeća tumačenja prirode i mehanizma prikazanja koliko su različita, toliko su i protuslovna:
a) prema špiritima, p. je očitovanje perispirita,
b) za okultiste, p. je očitovanje astralnog tijela,
c) za racionaliste, p. je halucinacija ili prijevara,
d) prema Camilleu Flammarionu, p. je utisak u mozgu pretvoren u sliku {La mort et son mystere, 1921),
e) prema G. N. M. Ty-rellu, p. je telepatija,
f) prema teurgistima, p. je otkrovenje, objava.
„Drhtao sam od ispraznih prikaza iz mojeg sna" (G. de Ner-val, Kćeri ognja).
R. prikazanje kao rezultat prizivanja (izazvano očitovanje), 316 vizija (prikazanje nekog predmeta, ali bez osjetilne zbiljno sti).