OKULTIZAM
Riječ je stvorio Eliphas Lćvi 1856. g. (Dogma i ritual visoke magije) iz latinskog pridjeva occultus = skriven, tajan, tajanstven. „Usudili smo se pročeprkati po ruševinama bivših svetišta okultizma." (op. cit, cf. Dogme et rituel de haute magie, izd. Niclaus, str. 12).
1) Okultizam je prvenstveno VJEROVANJE u „okultne sile" i
PRAKSA „okultnih znanosti".
Kao vjerovanje, okultizam zastupa postojanje „fluida" putem kojih se nevidljivi svijet očituje u vidljivom, istražuje analogije i korespondencije između vidljivog i nevidljivog, ali i između raznih bića, zalaže se za čuvanje tajnosti dogme i obreda, vjeruje da postoji duboko suglasje između tajnih dogmi i obreda u različitih naroda. Okultizam kao praksa podrazumijeva spoznaju i primjenu magije, astrologije, mantija, okultne medicine, alkemije itd.
2) Okultizam u užem smislu podrazumijeva sva okultna
umijeća i okultne znanosti.
r
okultna umijeća alkemija astrologija magija mantika okultna medicinaf hermetizam II (o prirodi)
kabala, Nap. (o duhovima)
znanost o čudesima doktrina o korespondencijama
R. ezoterizam, magija, tradicija, tradicijske znanosti.
V. okultna umijeća, okultne znanosti.
3) Konačno, okultizam je ŠKOLA koju je u Francuskoj osno- q vao Eliphas Lćvi da bi joj Papus dao konačni oblik.
R. Gućnon: „Okultizam je ujedno i vrlo nova stvar... Eliphas Lćvi ga je nastojao utemeljiti polazeći prvenstveno od hebrejske kabale, hermetizma i magije." (Spiritska zabluda, 1923, str. 61). Okultizam sam sebe smatra antimaterijalistič-kim i praktičnim te evolucionističkim i reinkarnacionističkim pravcem.
Prijelomni trenuci okultizma na Zapadu mogli bi se odrediti ovako: a) helenistički okultizam: Bolos sa Mendesa (pseudo--Demokrit, 200. g. pr. n. e), utemeljitelj aleksandrinske alkemije, unaprijedio je teoriju simpatija i antipatija; b) srednjovjekovni okultizam i renesansni okultizam (krajnji oblik dao mu je H. Cornelius Agrippa iz Nettesheima, cf. O okultnoj filozofiji, 1510. g); c) moderni okultizam čiji je začetnik Eliphas Lćvi (1856. g. ss) da bi vrhunac doživio s Papusom (1888. g. ss).
Napomena: Za okultiste. okultizam i ezoterizam su sinonimi. Ezoteristi ih smatraju nesumjerljivima. Te dvije discipline nisu se razvijale jednakim tokom: ne poklapaju se niti njihove razvojne etape, a niti im predmet nije isti: okultizam se zaustavlja na psihičkom, a ezoterizam prodire do spiritualnog. Niti metoda im nije zajednička: sinkretizmu okultizma suprotstavlja se inicijacija ezoterista. Ciljevi su također različiti: okultist teži praktičnoj svrsi, a ezoterist idealnoj. Prvi je i ponajbolje tu pomutnju razobličio R. Gućnon u knjigama Teo-zofizam, povijest jedne nadrireligije (1921) i Spiritska zabluda (1923).
B. Papus, Traitć m6ihodique de science occulte (1891), izd. Dangles, u 2 sv; R. Amadou, L'OccuUisme, izd. Julliard, 1950, 254 str; L. Chochod, OccuUisme et magie en Extr€me-Orient, 1949; (osporavanje) M. Boli, L'occultisme devant la science, P.U.F, Q.S.J? br. 161, 1944. (jedino izdanje).
edin.kecanovic
bglavac
