KOZMOGONIJA, KOZMOGENEZA
Et: grč. xćonog = svijet; yovog = porod, porijeklo.
Opis početaka i stvaranja svijeta, najčešće u obliku mita. Glavni tipovi kozmogonija su:
samožrtvovanje božanstva; npr. mitski lik Puruše (Vedi-zam), Tijamata (Mezopotamija), Ymira (Germani), P'an Koua (Kina) („Od očiju mu nastadoše Sunce i Mjesec... ").
Demijurg svjetotvoritelj (npr. pesimistička škola znanstvenog Hermetizma, Manihejstvo),
božje stvaranje ex nihilo {Postanak, 1, 1 prema teolozima),
stvaranje iz Jednog - Sve - Bića, istodobno Nebića (Rgved-ski himni, X 129),
odjeljivanje Neba i Zemlje,
emanacija,
stezanje (zimzum, „kontrakcija", prema Kabalistu Isaaku Lurji, XVI. st).
Kozmogonija fizičkim jezikom izražava etape i spiritualni proces inicijacije te, obrnuto, etape i proces eshatologije.
„Tajna doktrina je mudrost gomilana stoljećima, a njezina kozmogonija sama po sebi najčudesniji je i najdomišljeniji sustav ikada stvoren." (H. P. Blavatskv, Tajna doktrina).
Opreke: (antonimi) antropogonija, teogonija; (komplementi) kozmologija; (recipročno) eshatologija.
B. La naissance du monde, izd. Seuil, bibl. Sources orientales, 1959. (orijentalni tekstovi); (studija) M. Eliade, H.C.I.R.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
