KNJIGA SVIJETA
Izraz uvriježen u Rozikrucijanstvu (Fama Fraternitatis = Gorceix, str. 4) (1614), ušao u opću upotrebu.
Knjiga svijeta je fizička, univerzalna priroda shvaćena kao korpus simbola, sustav prirodnih označitelja, izvor spoznaje Čovjeka, Boga i Života.
„Svemir je golema knjiga i sva su pismena te knjige uglavnom ispisana istim crnilom i prepisana na Vječnu ploču božanskim perom. Sva su ona prepisana istodobno i nedjeljiva su. Upravo zbog toga, pojave božanske biti skrivene u 'tajni nad tajnama' nazvane su „onostranim pismenima". A ta onostrana pismena, što će reći, sva stvorenja, privremeno zgusnuta u božanskom sveznanju, božanskim dahom siđoše u niže redove te iz njih nastade i uobliči se oku vidljivi Svemir." (Ibn 'Arabi, Otkrovenja iz Mekke, XIII. st, franc. prij. R. Gućnon S. C, Rćvćlations mecquoises, str. 184-185)
V. jezik (prirodni), jezik ptica, knjiga, otkrovenje, oznaka, simbol, znak.
B. O. M. Aivanhov, O.C, sv. VIII, 1973, str. 209-232. (,,Le language sym-
bolique"), (1967); Nicolas de Cues, Idiota, (1450) (cf. m. de Gandillac.
202 OEuvres choisies de Nicolas de Cues, 1942).