INICIJACIJSKA ORGANIZACUA
Izraz potječe od R. Gućnona (Zapažanja o inicijaciji, XII).
Ograničena frakcijska društvena skupina čije su ustrojstvo, priroda, uloga i djelovanje tajni, no ne izvanjski (kao u tajnog društva), nego iznutra, zbog misteričnosti i nesaopćivosti oblika i sadržaja djelatnosti takve organizacije. Često postoji obaveza prisege o čuvanju tajne obreda i simbola.
Postoji vrlo mnogo vrsta inicijarijskih organizacija:
mAnnerbOnde i weiberbOnde, „društva muškaraca" i „društva žena" (npr. u „primitivnih" naroda, „menade"),
DRUŠTVA ZA MISTERIJE (npr. Mitraizam, Eleuzizam),
okultna bratstva (npr. Pitagorejci, Sufiji),
KONVENTIKULI (npr. alkemičari, Hermetisti, Tantristi),
INICUACUSKI redovi (npr. Templari, Masoni),
DUHOVNE ZAJEDNICE (npr. Eseni, rani Kršćani),
KOLEGIJI (npr. druidi, rimski pontifici),
INICIJACUSKE ORGANIZACIJE (rimski kolegiji, graditelji brodova u Polineziji)
INICIJACUSKA srediSta (npr. Hermopolis u Egiptu),
pojedine kaste (npr. brahmani, kovači u Africi),
- inicijacijske Škole (npr. Platonova akademija).
Elementi po kojima se prepoznaje inicijacijska organizacija
su: statuti i pravila, unutrašnje ustrojstvo, hijerarhija, činovi, članstvo, dužnosti, ciljevi, porijeklo i grane, obredi, obuka, u-čitelji itd.
B. H. Webster, Primitivesecretsocieties, N. Y, Mac Millan, 1908; Mariannc Monestier, Lessociitissecrites fiminines, izd. Les productions de Pariš, 1963; J. H. Lepper, Les Sociitis secrites de l'Antujuiti a nosjours, prij. s engl, 1936. izd. Payot; E.R.E, sv. DC, str. 719-726 (Islam); B. Faivre, Les sociitis secrites en Chine, izd. Maisonneuve, 1933.
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
