Razina ili kut tumačenja teksta, djela ili izrijeka, misli i čina.

S jedne strane, kršćanstvo, počevši s Origenom (185-254. g) smatra da postoje četiri SMISLA. Primjerice, Dante u // convi-vio (1307), II, 1, kaže: „Valja nam znati da se Sveto Pismo može razumjeti i da se može obrazložiti prvenstveno prema čeliri svoja smisla. Prvi je doslovan... Drugi se naziva alegorijskim ... Treći smisao nosi moralnu pouku... A četvrti smisao nazivamo anagogijskim". Opći smisao je potpuni smisao. (I Kabalisti, počevši s Bahya ben Asherom, 1291. g, također vjeruju da u svemu postoje četiri Smisla.)

S druge strane. Kršćanstvo smatra da postoje dva načina IZLAGANJA: tipsko i fizičko. Tipsko izlaganje se izražava predodžbama ili modelima (v. Tip), a fizičko daje neposredni vid, npr. vid književnog djela.

Prema jednom hadisu, „Kur'an ima (...) egzoterični i ezoterični smisao. Taj ezoterični smisao skriva jedan ezoterični smisao (...); i tako redom, ukupno sedam ezoteričnih smislo-va." (H. Corbin, apud H. phil, sv. I, str. 1051).

v. alegorija, anagogija, hermeneutika, naturizam, simbolizam, tipologija.