Et: tal. ciarlare = brbljati.

Šarlatanstvo se sastoji u prisvajanju lažnih naslova ih* svojstava, u služenju prijevarom i lažima da bi se okolinu uvjerilo u vlastite neosnovane moći, znakove i znanja.

„Naime, u toj oblasti [u okultnoj znanosti], najviše istine i šarlatanstvo, znanje i praznovjerje toliko se često dodiruju u zbiljskom životu da ih je vrlo lako poistovjetiti." (R. Steiner, S.O, str. 17).

Šarlatanstvo postoji i medu „ezoteristima" (prvi zabilježen slučaj bili su orfeotelesti, orfičko bratstvo koje je prodavalo krivotvorena proročanstva, kako navodi Platon, Eutifron, 6; najglasovitiji je svakako slučaj Cagliostra), no može imati i viši cilj, samo sebe raskrinkavati da bi dobilo na uvjerljivosti. Šarlatanstvo je prisutno i među „ezoterolozima" (najskoriji je slučaj C. Castanede koji je, kako navodi Times od ožujka 1973. g. jednostavno izmislio svojeg slavnog vješca Yaquija, don Juana Matusa).

B. M. Colinon, Faux prophites et sectes d'aujourd'hui, izd. Plon, 1953; R. Gućnon, Le Thiosophisme (vrlo napadački); M. Haven, Le Mattre Inconnu: Cagliostro, izd. Derani, Lyon, 1964. (vrlo naklono).