MISTIČNI ZVUK
Periodično (tonovi, samoglasnici) ili neperiodično (šumovi, suglasnici) vibracijsko, jednostavno ili složeno gibanje - to bi bila definicija zvuka, pa čak i mističnog koji uz to posjeduje još i religijsku ili magijsku vrijednost.
Spomenimo neke od čujnih mističnih zvukova:
obredni krik (io-io Bakantica),
bojni poklič („Da Živi Bog Svete Ljubavi" Templara),
mantra (v),
odjek inicijacijskog mjesta (spilje, labirinta),
tonovi mistične glazbe (diabolicus in mušica, uvećana kvar-ta),
te neke od nečujnih mističnih zvukova: 262 - zvuk proizveden u trenutku umiranja (cf. Tibetanska knjiga "~~ mrtvih),
inicijacijski zvuk (šumovi pri nekim doživljajima za vrijeme izvođenja yoge, šamanski i alkemijski zvukovi),
kozmički zvuk: glazba sfera (v).
B. M. Eliade, Le Yoga, str. 3S1-382; J. Canteins, Phonemes et archćtvpes, izd. Maisonneuve et Larosc, 1972, 132 str; J. Porte, Encyclopidie des musi-ques sacries, ifc4 sv, izd. Labergerie, 1968 (izuzetno uspjela, nezaobilazna).