Od poznatih i bliskih osoba prirodno očekujemo pomoć i iskreno smo tužni i razočarani kada ona izostane...

Od neznanaca ne očekujemo ništa i kada nam, onako, usput, priskoče u nevolji, iz čiste ljudskosti, iskreno smo začuđeni, iznenađeni i pomalo sumnjičavo zadivljeni...

U mom životu, sve kritične točke su obilježili mnogi neznanci i neznanke...

Mnogi od njih su se tada našli na mom životnom putu tada, u krizi i nikada više...

Napravili su dobro djelo i produžili dalje, ne tražeći ništa zauzvrat, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu...

Mora da su to Anđeli u ljudskom liku, koji čuvaju ovaj dehumanizirani svijet od potpunog rasula, nema drugog objašnjenja...

Sigurno i vi imate takvih trenutaka i takvih slučajnih dobročinitelja u svojim životima...

Danas se prisjetite koja "Veronika" je pružila rubac vama, da obrišete suze, na vašem životnom križnom putu...