Svaki objekt razumijevanje kojeg nam daje veliki smisao je smisleni objekt. Kako bismo riješili svoje ljudske probleme i mogli pronaći vječni mir i sreću, prvo trebamo znati što je prava priroda naših problema i koji su glavni uzroci naših problema. Naši problemi ne postoje van našeg uma. Prava priroda naših problema su naši neugodni osjećaji, koji su dio našeg uma. Kad naš automobil, na primjer, ima problem, mi kažemo: „Imam problem”, ali zapravo je to problem automobila, vanjski problem, a ne naš. Naš problem je unutarnji problem. Razlikujući ovako unutarnje od vanjskih problema, možemo shvatiti kako su prava priroda naših problema naši osjećaji koji su dio našeg uma. Svi naši problemi – naši neugodni osjećaji – dolaze od zabluda  vezanosti i samoprianjajućeg neznanja; stoga su ove zablude glavni uzroci naših problema. Mi imamo snažnu vezanost za ispunjenjem vlastitih želja i u tu svrhu naporno radimo cijeli život, doživljavajući brojne teškoće i probleme.  Kad nam želje nisu ispunjene, proživljavamo nesretnost ili malodušnost koje  nam često uzrokuju da postanemo ljuti, stvarajući tako daljnje probleme i sebi i drugima. Ovo jasno možemo razumijeti iz vlastitog iskustva. Kad izgubimo prijatelje, posao, položaj ili ugled i slično, proživljavamo bol i brojne teškoće. Sve je to zbog naše snažne vezanosti za te stvari. Kad ne bismo imali tu vezanost, ne bi bilo osnove za proživljavanje patnje i problema kad ih izgubimo. Uslijed snažne vezanosti za svoja mišljenja, čim im se ntko suprotstavi, doživljavamo unutarnji problem neugodnih osjećaja. Zatim se zbog toga i naljutimo, a to dalje vodu u svađe i sukobe s drugima, što rezultira daljnjim problemima koji proizlaze iz borbi, čak i rata. Većinu svjetskih političkih problema uzrokovali su ljudi koji imaju snažnu vezanost za vlastite nazore. Mnogi problemi su isto tako uzrokovani ljudskom vezanosti za njihove vjerske nazore. U prošlim životima, zahvaljujući našoj vezanosti za vlastite želje, izvršili smo mnogobrojna različita djela koja su naudila drugim živim bićima. Kao rezultat ovih djela, sada proživljavamo mnogobrojne različite probleme i patnje u ovom životu. Ako se s mudrošću zagledamo u zrcalo svog uma, možemo vidjeti kako su vezanost, ljutnja i naročito naše samoprianjajuće neznanje uzroci svih naših problema i patnje. Zasigurno ćemo spoznati kako, osim kontorliranja ovih zabluda, nema neke druge metode za rješenje naših ljudskih problema. Čista duhovna učenja, ili Dharma, jedini su metod za kontroliranje naših zabluda vezanosti, ljutnje i samoprianjajućeg neznanja. Primjenimo li ova učenja iskreno u praksi, zasigurno ćemo rješiti naše ljudske probleme i pronaći pravi smisao svog života. Općenito govoreći, svatko tko ima fizičku ili mentalnu bol, čak i životinje, razumije svoju patnju. Ono što zapravo trebamo shvatiti su patnje naših bezbrojnih budućih života. Ako ih shvatimo, razvit ćemo snažnu želju da se oslobodimo od njih. Ovo je važno za svih zato što ćemo, imamo li želju da sebe oslobodimo od patnji budućih života,  bez sumnje iskoristiti ovaj sadašnji ljudski život za slobodu i sreću u svojim bezbrojnim budućim životima. Nema smisla većeg od ovoga. Ukoliko nemamo ovu želju, potratit ćemo svoj dragocjeni ljudski život samo na slobodu i sreću ovog jednog kratkog života. Ovo bi bilo ludo zato što naša namjera i djela ne bi bili nimalo različiti od namjera i djela životinja koje su zaokupljene samo ovim životom. Veliki jogi Milarepa jednom je rekao lovcu po imenu Gonpo Dorje: Tvoje je tijelo ljudsko, ali tvoj um je um životinje. Ti, ljudsko biće, koji posjeduješ um životinje, molim te poslušaj moju pjesmu. 
Obično vjerujemo da je rješenje problema i patnji našeg sadašnjeg života najvažnije, i čitav svoj život posvećujemo tome. U stvarnosti, trajanje problema i patnji ovoga života je veoma kratko: ako sutra umremo, one će prestati sutra. Međutim, pošto je trajanje problema i patnji budućih života beskrajno, sloboda i sreća naših budućih života su neizmjerno važnije od slobode i sreće ovog jednog kratkog života. Možda i imamo iskrenu želju da trajno izbjegnemo patnju, ali nikad ne razmišljamo o odbacivanju svojih zabluda. Međutim, bez kontroliranja i odbacivanja svojih zabluda, nemoguće je postići trajno oslobođenje od patnje i problema zbog toga što su zablude, prvenstveno samoprianjajuće neznanje, izvor sve naše patnje i glavni uzrok svih naših problema. Prvo trebamo prepoznati da je glavna zabluda naše samoprianjanje, koje nam uvijek boravi u srcu i uništava unutarnji mir. Njegova prirode je kriva scjesnost koja pogrešno vjeruje kako smo mi sami i drugi istinski, ili inherentno, postojeći. Ovo je neuki um jer stvari zapravo ne postoje inherentno – one postoje kao puke imputacije. Zato što ludasti um samoprianjanja vjeruje ili prianja na „Ja“, „moje“ i sve ostale fenomene kao na istinski postojeće, mi razvijamo vezanost za stvari koje nam se sviđaju i mržnju za one koje nam se ne sviđaju. Potom vršimo razna djela kojima naudimo drugim živim bićima i, kao rezultat, proživljavamo  razne patnje i probleme u cijelom ovom životu i u životu nakon života; to je temeljni razlog zbog kojeg proživljavamo toliko mnogo problema. Zato što je naš osjećaj istinski postojećeg „sebe“ i „svog“ toliko jak, naše samoprianjanje djeluje i kao osnova za sve naše probleme svakodnevice. Samoprianjanje se može usporediti s otrovnim stablom, sve druge zablude s njegovim granama, a sve naše patnje i problemi s njegovim plodovima; to je temeljni izvor svih drugih zabluda i svih naših patnji i problema. Shvativši ovo, moramo uložiti veliki trud u prepoznavanje, smanjivanje i konačno potpuno odbacivanje ovog neznanja. Znamo da općenito govoreći svatko s vremena na vrijeme doživi prestanak neke određene patnje. Na primjer, oni koji su fizički zdravi proživljavaju trenutni prestanak bolesti. Međutim, to nije dovoljno zato što je samo privremeno. Kasnije će oni morati proživjeti patnje bolesti uvijek iznova, u ovom životu i u bezbrojnim budućim životima.Svako živo biće, bez iznimke, mora proživjeti ciklus patnji bolesti, starenja, smrti i ponovnog rođenja, iz života u život, beskrajno. Slijedeći Buddhin primjer, trebamo razviti snažno odricanje za ovaj beskrajni ciklus patnje. Kad je Buddha živio u palači sa svojom obitelji, vidio je kako njegovi podanici stalno proživljavaju te patnje i donio je snažnu odluke da postigne prosvjetljenje, vrhunski trajni prestanak patnje te povede svako živo biće do tog stanja.