Prije nego li je izašla iz ovog magičnog svijeta uzela ja malu zaliha bisera jer sa svakim je imala poseban zadatak koji je morala obaviti sa ljudima na kopnu. Dovoljno je bilo da zaklopi oči dodirne crni biser i već je ronila punim plućima prema kopnu napustivši ovaj tajanstveni svijet.
Imala je mnogo posla na kopnu a tako malo vremena za sebe. Ono je teklo u liječenju raznih bolesti s kojima se čovjek borio, fizičkih i psihičkih. Za neke ljude je pripremala napitke od bisernog praha, neki su morali bisere nositi oko vrata, neki na prstima, recept je uvijek bio drukčiji. Ono što je bilo najvažnije, djevojka je sa svakim biserom koji je iskoristila u tim prilikama milovala tuđu bol i odnosila je sa sobom. Neki ljudi joj jednostvano nisu vjerovali, smatrali su je čarobnicom te su tražili da ima preda bisere a dalje će oni sami. I tu su nastali prvi problemi jer ljudskoj pohlepi za novcem nije bilo kraja. Vijest o djevojci brzo se širila i tako je postala predmet pažnje razbojnika.
U ruci joj je ostao samo još jedan biser koji je bio malo drukčiji od ostalih, veći i tamniji a kad bi ga držala u ruci osjećala je njegovu snažnu energiju. Osjećala je još nešto, veliki umor i nešto što joj je bilo zapravo teško razumijeti. Činilo joj se da je na neki čudan način sve ljudske boli, nesreće i patnje preuzela na svoja pleća. Spašavajući ljude kao da je žrtvovala sebe. Umorno je vukla noge jednu za drugom i u ruci prebirala tu čudnovatu energiju "Crnoga bisera" kad su je zaskočili razbojnici. Bila je nemoćna prema njima i lako su je svladali i dok je u nesvijesti ležala razbojnici su je ostavili otevši joj zadnji biser.
Kad se probudila bila je zora, svitao je novi dan. Čudno, ali osjećala se izvrsno, zdravo i poletno. Nije više ništa razumijela, bisera više nije imala pa je odlučila još jednom zaroniti do divovske školjke bisernice.
...5.dio...
bglavac
edin.kecanovic
