Volim zvijezde.Podsjećaju me na ljude.
Svaka zvijezda ima svoju putanju,svaki čovjek ima svoj vijek i svoj smjer.Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv,svatko za svoje vrijeme rođen,pozvan da ostavi trag,trag u vremenu u kojem je živio,trag koji govori kako je koristio svoje dane,trag po kojem će ga pamtiti naraštaji.
"Zvijezde sjaju i čine nebo lijpim i u noćima kad je teško vjerovati u svjetlo."Ljudi sjaju i čine zemlju lijepom kad su oni "zvijezde,a ne pomrčnici."(Phil Bosmans)
Ljudi su kao zvijezde.
Neki su nam blizu,a drugi daleko.
Oni koji su upili sjaj,svijetle i danas makar bili rođeni davno.
Odakle zvijezdama sjaj,odakle ljudima sjaj koji traje?
Nije li Otac svijetlosti izvor svega sjaja?
Njegova blizina je vatra koja čisti i čini spremnim za svjetlo što ostaje.
To je svjetlo koje se rađa danas,a sjaji vjekovima.
Od svega su na zemlji potrebniji ljudi koji su spremni postati zvijezde koje "sjaju i čine zemlju lijepom,"ugodnim boravištem.
Ti su ljudi nakit na licu zemlje,toplina u srcu njezinu.
To su oni koji su Bogu ponudili svoju slobodu,dopustili mu da im srce odgaja.
Jedna od "sjajnih" bila je Angela.
Žena koja je živjela i svijetlila na prijelazu iz 15. u 16.stoljeće,a sjaj njezin dopire do naših dana.I nije izblijedio taj sjaj,još svijetli mnogima.Ona je od onih neponovljivih koji su dane svoje obremenili dobrotom i ljubavlju.