Jedna lokva
stoji mi na putu,
do nje vrabac
promrzo u kutu.
Vjetar ljulja
napuštenu ljuljačku žutu,
dok ja skrivam
hladne ruke u kaputu.
U lokvi oči
svoj pogled traže
no,odraz svijeta
samo pronalaze.
Smrznut vrabac
samuje u kutu
ja sa rukama
duboko u kaputu.
*.*