Svašta se meni preko marende događa, to ste valjda već primijetili. Tako danas sam imala bliski susret sa psećim govancima. Hodala sam bezbrižno ulicom kad negdje na sredini ulice najprije ugledam jednu poveću hrpicu. Zaobiđem je sa zgražanjem i krenem dalje. I dobro je bilo da nisam digla glavu previsoko jer kao da me neku upozorio ….pazzzzzi!!!!….spustim glavu, kad ono druga, sad već hrpetina govana. Malo je falilo da ne uglibim svoje nožice u novim zlaćanim sandalicama.

E odmah je slijedilo pozitivno razmišljanje…..zašto ja…..imali li to neki smisao….treba tražiti znakove pored puta…..treba naći obrazloženje viđenih govana….i sjetim se da zapravo vidjeti ili sanjati iste ( tako kažu ) zapravo nosi sreću……ako mislim nešto zaželjeti trebam naći i treću hrpu i želja će mi se ispuniti. Momentalno sam spustila glavu dolje u potrazi za blagom, ali znate kako s tim ide, kad ga želiš onda ga nema. Kad se trudiš onda ti izmiče. Hodala sam i tumarala glavnim i sporednim ulicama, govana ni za lijek.

A želja mi je još u glavi…..nikako da je izgovorim jer moram imati precizne znakove…jel tako?.....tri hrpice….zamisliš želju…..sklopiš oči……čvrsto vjeruješ u nemoguće……..i čekaš rezultat svoje vjere s mirisom….(haha, čega li ono?)….