Sasvim slučajno, uletjela je u vidno polje moje zjene...
I rekoh joj: držat ću te u mom oku dok mi ne ispuniš želju, koju si mi nedavno obećala ispuniti..
A ona se snuždi..
I reče, da ne gospodari vremenom, samo trenutkom ispunjenja..
Eto, ona se rađa i umire, čineći nekoga ispunjenim.
Kako od nje zahtijevati drugačije?
I ja je pustih..
Sa povjerenjem i nadom, da se baš radi mene pojavila, i moje želje, koja je ovisna o mom strpljenju...
Pa pomislim...
Lijepo je i tako odživjeti..
Makar trenutak, prije dodira sa tlom, ali bar u spoznaji, da je makar jedna duša sretna...
Kažu, kad si spasio jednog čovjeka, kao da si spasio čitav svijet.
A ja kažem..kad si usrećio jednu dušu, kao da si usrećio dušu cijelog svijeta..