Što je bilo, to će biti, što se činilo to će se činiti,
I nema ništa novo pod suncem..
Ima li što bi ko rekao: vidi, to je novo? Već je bilo
Za vjekova koji su bili prije nas..
(8:9/1, Knjiga propovjednikova, Stari Zavjet..)

Čovjek je ne samo takav kakvim sebe pojmi nego i takav kakvim sebe hoće, čovjek nije ništa drugo nego ono što od sebe čini. Čovjek je ponajprije projekt koji sebe subjektivno živi strasti .... (J. P. Sartre)

Onaj tko se izgubi u svojoj strasti manje je izgubio od onoga tko izgubi svoju strast. (Sv.Augustin)

- Ja sam, Sakko, da ogromnu bujicu
pređem bez oslonca nisam sposoban.
Uputi me na neko uporište,
ti čiji je pogled sveobuhvatan,
da o njega opet pređem bujicu.

- Pažljivo motreći ništavilo – odvrati plemeniti –
u pouzdanju da tu nije ništa
i da ničeg nema, pređi bujicu.
Odrekav se strasti, odvraćen od riječi,
ugasivši žeđu, pogledom natkrili
taj veliki igrokaz.

- A tko od svih strasti odvrati čežnju –
Upasivo upita plemenitog –
i pouzdavši se u ništavilo odbaci sve ostalo,
oslobođen krajnjim razrješenjem uvida,
može li u tom ostati postojan
i riješiti se svih posljedica?

- Da, tko od svih strasti odvrati čežnju,
plemeniti odvrati Upasivi,
i pouzdavši se u ništavilo odbaci sve ostalo,
oslobođen krajnjim razrješenjem uvida,
taj može u tom ostati postojan
i riješiti se svih posljedica.

- A ako u tom ostane postojan
tako kroz mnogo godina, reci mi,
hoće li mu u tom istom dosegu
rashlađena svijest postići razrješenje?

- Kao kad plamen nasrtajem vjetra
biva razagnat i izmiče cilju,
ne zahvaća žižu na uljanici,
isto tako i utihnuli mudrac
razriješen namjernosti tijela
umiče cilju, ne zahvaća žižu.

- A tko postigne svrhu, zar više ne postoji,
zar odista prebolijeva za svagda?
to mi još, šutljivi, dobro razjasni,
kako si uvidio tu istinu?

- Za onoga tko postigne tu svrhu
nema više mjerila – odgovori plemeniti –
niti išta što bi ga izrazilo
odakle je sve iskorijenjeno,
iskorijenjen je i svaki izražaj.
(Sutta-nipato, 1069-1076)

Od onoga koji mi s odanošću žrtvuje samo jedan list ili samo jedan cvijet, ili samo jedan komad voća, ili čak samo malo vode, to ću prihvatiti od takve duše koja čezne, jer je bilo žrtvovano s čistim srcem i sa ljubavlju..
(Bhagavad Gita, 9;26)

Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu;
Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu.
(Matej 6; 19,20., Novi Zavjet)

Prijateljstvo je kruh,
od kojeg žive ljudi.
Još u zoru, i kad kiši,
prijateljstvo čini
da sunce sja.
I na večer ono ljestve
k zvijezdama gradi.
Ono čini da vrt cvjeta,
i tamo gdje je pustoš sama.
I žamorima dana i brigama
ono daje ton.
I svagdanji govor u note pretače.
Obične riječi u pjesmu pretvara.
Ne dopušta smiješku da ostari,
a dušu čistom poput izvora drži.
Lakih koraka se ulazi u kuću prijatelja.
Ljudi žive od prijateljstva!

A od čega živi prijateljstvo?
Od zajedništva na putu.
Od otvorenosti pripovjedača.
Od pažnje slušatelja.
Od obazrivosti pred brigama.
Od radosti djeljenja
Od mudrog tješenja.
Od iskrenog praštanja.
Od neumornog povjerenja.
Osobno zauzimanje - kruh je prijateljstva.
(Joop Roeland)

Lijepo svi mogu u sebi imati jer ..lijepo je slobodno kao zrak. (Lafcadio Hearn)