Volim te zlico jer samo naizgled si korak ispred dobrice..
Jer ma kolko god se uprlo, tvoji nestašni koraci nemaju tu težinu..

Volim te jer se ponekad uplašim tvojih madžioničarskih trikova..
Takvog iluzionistu svijet nije vidio..
Sve tvoje trikove kao što su mržnja, laž i slični volim, al strah ponajviše..
Volim ulazit u tamne odaje tvojih strahova, i kad obijem bravu, pobjednički izlazit iz njih..
Volim ih osjetit u kostima, volim kad mi ih lomiš, jer znam da nakon toga, svaka zarast će čvršće..
Volim te jer te nije nemoguće pobjedit makar si sve samo ne lak protivnik..
Volim te jer si tako nemoćno pred ljubavlju i istinom. Čak mi te ponekad u nekom kutku dođe i žao..
Kad vidim kad se svijetla pale pa uzmičeš u trenu..
Ali prođe me brzo, jer znam da tvoj prkos i dalje prgavo jaši..
I sprema nove trikove..

No koliko god tvoj crni vranac opako izgledao..
I zlokobnu vatru iz nozdrva šikljao..
On unaprijed izgubljenu trku trči..
I svi pravi kladioničari Univerzuma to znaju..
A i ja se kladim da i ti negdje duboko u sebi to znaš, ali dosljedno igraš igru do kraja.

Volim te što si me dugo vremena budalom radila, uvjeravajući me u svoje odvojeno postojanje.
Volim te jer toliko odgovorno obnašaš ulogu koju ti je stvoritelj namijenio.
Volim te jer ti si važan krak moje evolucije. Ona uvelike ovisi o tebi.
Bez tvojih pečata, pasoš moje duše bio bi onako savršeno, bezvezno prazan.
Volim te tmino, jer sve više shvaćam tvoje svijetlo.

I ja sam ti na njemu zahvalan..