Na svakom željezničkom ili autobusnom kolodvoru nalaze se uredi i agencije.Postoji i jedan zanimljiv ured,naime,ured za izgubljene stvari.U njemu se mogu vidjeti različite stvari koje su nijemi svjedoci čovjekove zaboravljivosti.Ima na stotine kišobrana,šešira,rukavica,torbica različitih veličina,kovčega s različitim sadržajima:naočalama,knjigama,aparatima.

No ,sve to i nije neki poseban problem jer one se ovdje u uredu mogu potražiti i dobiti natrag.

No ima mnogo stvari koje gubimo i ne možemo ih više naći.Najdragocijenija je vrijednost,dakako je izgubljeno vrijeme i za nju nema ureda za izgubljene stvari.

Kako je silno vrijedan kapital od 24 sata koji mi je darovao Bog za svaki dan,pa i danas.Što mogu započeti s ta 24 sata o kojima ću jednom morati položiti račun?Dvadeset četiri sata podjeljena su na radne sate,na sate odmora,na mir,na daljnju izobrazbu u pozivu,na slobodni vrijeme koje može biti ispunjeno korisnim ili beskorisnim zanimanjem.

Ovaj se dan sastoji od 24 sata,to je 1440 minuta ili 86400 sekundi.Svaka je sekunda biser ili može to postati,ako je dobro iskorištena.Vrijeme je ono što napravimo iz njega,jer samo po sebi ono nije ništa.Možemo mu nešto dati,svaki trenutak može biti obogaćen.Nemojmo gubiti nijedan trenutak u neradu,lijenosti,u nedjelima,nego učinimo od svakog trenutka nešto trajno,nešto vječno,jer svaki trenutak prolazi kroz naše ruke,kroz našu glavu i kroz naše srce.Ono ostaje naš posjed za svu vječnost.No,ovisi o tome što smo učinili s njim.Ne postoji ured za izgubljeno vrijeme.

Jednom je netko kazao:"Koristi se vremenom".

Svatko može postati velik,samo ako želi,ali malo ljudi to želi.Većina od njih ne treba snagu koju ima,ne koristi se prilikom koja im se pruža,trenutkom koji im je dan,koji je tu,nego uvijek čekaju na neke veće snage,na bolje prilike i povoljne trenutke i u tome pustom i besposlenom čekanju na bolje prilike i trenutke u nepovrat nestaju i snaga i prilika i vrijeme.

Kreni u ovaj dan s geslom:ne postoji ured za izgubljeno vrijeme!

Stjepan Harjač