Ima ptica što žive u kavezu,
pa ipak pjevaju.
Bio si radosna,cvrkutava ptica,
a sad si tu
sa slomljenim krilom.
Sve je nepomično,
sve tamno kao u crnoj noći.
Više i ne znaš želiš li još živjeti.
Ali tvoj duh je jači
od tvojeg tijela.
On ponovo pali svjetlo,
možda tek malo svjetlo.
Posve malu svjećicu.
Ali ti ponovno nešto vidiš.
Zatim,tu su i prijatelji,
koji te izmiruju sa životom.
Tvoja supruga,djeca,bližnji.
Svi oni trebaju tvoj osmijeh,
tvoju prisutnost,
tvoju naklonost.
Phil Bosmans