Kako se naći?Gdje sam se sakrila?Kako započeti biti ja?Iskrenošću.Hrabrošću.Odlukom.Počela sam se otkrivati pisanjem.Pisala sam samo o sebi.Onome što osjećam.Burama i konfuzijama u meni.Nastojala sam biti što otvorenija,poštenija, iskrenija.Ne zavaravati se.Ne lagati sebi.Najteže je biti iskren prema sebi.Došla sam do spoznaje tko sam ja,koja je moja uloga,koju masku živim.

Shvatila sam,cijeli život izdavala sam samu sebe.Razlog..pojačana potreba da ugađam...pretjerana želja  i potreba da me vole,da me prihvate,da me vide,da pripadam nekome,da me ne ignoriraju,odbacuju...istovremeno ne  osude,optuže za nezahvalnost,,proglase me ludom i nenormalnom,glupom,jer sve što sam ja ne valja,nije dobro,loše je…uz to  mogla bih  nekog povrijediti..kako god...problem su „drugi.“..tj.moj odnos prema tim drugima.Njih uzvisujem,idealiziram,smatram ih superiornima,ili čisto suprotno,slabima,žrtvama...koji trebaju moju pomoć i da ih spašavam…od čega…pa valjda od njih samih.Svejedno,“drugi“ su u pitanju i moj odnos prema njima.Oni su mi važniji od mene same.Sebe samu sam zanemarila,potisnula...sve... i osjećaje i misli i djelovanja.Uvijek pred sobom imam tog „drugog“ i prema njemu se ravnam.Mislim što bi on rekao,kako reagirao,bi li mu se svidjelo ili ne to što radim.Strah me hvata i panika kad radim nešto što znam da mu se neće svidjeti,što znam da ne odobrava.A ne sviđa mu se da govorim o sebi,o onome što mislim,što osjećam.Ne sviđa mu se kad se pokažem,kad me vidi,kad se pohvalim.Ne voli da mu se suprotstavim,da kažem nešto suprotno zakonima i pravilima njegovim...da kažem da neću...nešto...bilo što.A kamoli da se  naljutim,prigovaram kritiziram ili kažem što me smeta…To baš progutam.

Ne se zamjeriti...to je jako važno,ne reći  ono što stvarno mislim i osjećam.Što bi se dogodilo da se zamjerim.Ostavili bi me?Ne bi se htjeli družiti sa mnom?( Pa pitanje je dali su vrijedni da se ja družim s njima ako ne mogu reći ono što mislim i osjećam???)

Čim napravim nešto,i s time izađem među te „druge“,pa makar i da nešto kažem,neko svoje mišljenje,sviđa li mi se nešto ili ne sviđa,osjetim neku jezu u trbuhu.I čujem pitanje -Jesam li to dobro napravila?Hoću li za to biti iskritizirana?Čak ismijana.Proglašena glupom.Bojim se da sam napravila nešto loše,nešto za osudu,nešto za što će me se tužiti nekome.

Riječi ugađanje ,prilagođavanje,podešavanje sve govore o meni.Ugađam se i podešavam prema „drugome.“ Moram se ugodit i podesiti potrebama i njegovim željama.Raditi sve ZBOG njega…točno u sekundu sve predvidjeti...kako će reagirati...raditi sve po njegovim pravilima... kako ga ne ostaviti na cjedilu,samog,nezaštićenog,ako treba spašavat ga...preuzeti posljedice i odgovornost za njega...biti mu tableta za smirenje.Biti uz njega,na raspolaganju,kad zatreba,kad pozive...ili predvidjeti poziv,da slučajno ne čeka.

Nisam sposobna za samostalni istup,inicijativu,originalnost,nešto novo...jer ne znam što bi „drugi“ rekao...odobrio to  ili osudio.Otud strah i panika.Bojim se posljedica.

Suočavanje s posljedicama to  je… odgovornost ..Znači trebalo bi  raditi po svome,bez obzira na“ druge „i posljedice.I tako postati odgovorna…odgovorna prema sebi..Uči u nešto novo... uči u nešto što nije vezano za“ drugog,“nego za mene samu.Ući u svoju izvornost,autentičnost....svoje potrebe i želje.

 

Vraćam se na početak.Znam kakva sam i ne želim više biti takva.Znam da bih trebala postati... ja ja.Samo kako se to radi?Koji korak trebam učiniti.Kuda krenuti.?Kojim smjerom.?Postoji li način kako se postaje ono što već jesam,…u svojim potiskivanim dubinama…tamo je potonulo blago.Samo čeka da ga otkopam,izvadim na svijetlo dana…ili moje svijesti.

Da si osvjestim da  vrijedim,da sam važna,da sam dostojna ljubavi i pažnje.Tamo je sve blago svijeta,sva moja ljubav,svi potencijali,mogućnosti i talenti. ..Jedino što moram napraviti je okrenuti se ka sebi,okrenuti leđa „drugima“njihovom mišljenju,pravilima,željama i potrebama…oni su sami odgovorni za sebe i svoj život …i posvetit se sebi,istraživanju,otkrivanju,prepoznavanju same sebe. A kad donesem sve na vidjelo…onda ću trebati hrabrosti da to prezentiram,pokažem tko sam i što sam ja.Da pokažem da sam vidljiva,da me ima,da sam jaka,da postojim.Da sam netko na koga se računa.Koga se ne može zaobići samo tako.Ko stvari radi na svoj način,onako kako voli,kako mu se sviđa,kako ga veseli,raduje,u čemu pronalazi zadovoljstvo,što ga ispunjava.Jednom riječi postaje stvaraoc samoga sebe.Kreator svoga života.