«Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo. Njegova je suprotnost moralno dobro. Prema kršćanskim filozofima, grijeh je moralno zlo, dobrovoljna krivnja. Fizičko pak zlo, odnosno ljudska patnja, jest kazna koja se opravdano trpi zbog krivnje (od istočnog grijeha nadalje) i ono je kušnja na koju Bog želi staviti ljudsku volju. Poteškoće koje se pritom javljaju (usklađivanje slobode ljudske volje s božjim sveznanjem i s dogmama milosti i predestinacije različite teološke škole rješavaju svaka na svoj način. Kroz čitavu se kršćansku filozofiju također provlači i tradicija koja zlu negira stvarno postojanje, samostalan zbiljski bitak.»
Čovjekova taština dirnuta lakoćom drugačijeg mišljenja, bez tendencije izmjene njegovog (naravno, i jedinog mogućeg), nekim nepostojećim zakonom o misli kao tvrdom predmetu, uzvraća udarac. Ne može se to nazvati osvetom, to jednostavno zlo poprima oblik riječi, djela, izbjegnutog čina ili, s predumišljajem, učinjenoj radnji s posljedicama za onog koji se drznuo primjetiti drugačiju mogućnost rješenja istog problema. Patnja se događa na obadvije strane. Taština, zaustavljena otporom, nasladit će se prvim sljedećim zlom u «korist» protivnika. Napakostit će bez razloga tamo gdje najviše boli. Prikrit će razlog odustajanja svojim zlim namjerama, ne priznajući dokazu da je dokaz njegove eventualne pomirbe sa sobom. Ako sreća oprosta svrati u posjet taštini, možda će iz neke ladice izvući razlog i priznanje da je moglo biti drugačije, da je naslada zbog tuđe patnje već prošla, da je žrtva preživjela. Da je jača za iskustvo, bol i oprost koji taština drži pod debelim slojem nezadovoljstva.
Nesretan čovjek može učiniti «sve» tjeran snagom svog jada. Sretan čovjek ne može. On može pogriješiti i oprostiti, može se mijenjati, može tuđe nezadovoljstvo dovesti u mir tihog razmišljanja, glasom koji grmi u čovjeku tražeći put. I naći ga. Možda. Ali pokušao je, bez modrica na duši čovjeka do.
Patit će žrtva. Njateži oblik udara tvrdom misli i trulim činom, je udar na majčinski osjećaj. Nemoć da zaštitite dijete neopisiva je bol. Bol koja zbližava još više. Ako ima više u priči o majčinstvu.
Naslada proizašla iz zla blijedi, zlo je vraća na početak, puni je nezadovoljstvom, do nove eksplozije taštine i siromaštva ljudskosti.