Možda bi netko ovdje, kada bi me s pozornošću pratio i analizirao (fala bogu da nema takvih) zaključio da sam u zadnje vrijeme pao na neke niže frekvencije..što u člancima što u komentarima..
Pučki rečeno, mogao bi pomislit da se tjeram i pretjeram :-)
Taj netko bi možda bio i razočaran samnom..

Ali nema bojazni..nisam u prvom, drugom il trećem pubertetu..

Mene svi aspekti života vesele, od najprizemnijih do najduhovnijih..
Jer, život me veseli, sam po sebi..pa dan mi je heeej..uvijek je to ko dobitak na lotu i sad si baš zamišljam neku nebesku Suzanu Mančić koja mi prije 30-tak godina reče: Tavrick, izvučen si, silaziš ;-)

Depresivci? Koliko ih je oko nas..Mislim na one koji od duhovnosti bježe ko vrag od tamjana..Ma tablete su zakon..
Ko i Windowsi, za široke mase..
Što ti depresivci zapravo žele uopće? Da sve oko njih i u njima bude savršeno? I da još po mogućnosti za to prstom ne mrdnu..
Neki lažni sklad, automatizam, robotika, posokućabirtija, udovoljavanje osjetilima i onda nakon par desetaka godina crkneš..Prah..

Životne patnje? Problemi, težine?
Ma samo još jedan razlog za veselje..

Svaka patnja je ništa drugo nego sirovi dijamant iz kojeg možeš izbrusiti najfiniji nakit..

Ti si taj nakit čovječe, i na patnje gledaj kao pružene šanse za puno toga..

Da ih nema usmrdio bi se u samozadovoljstvu.. 
Veseli se promjenama koje su pred tobom i pred koje te se stavlja..

Doduše, kad se počneš veselit problemima drugi mogu pomislit da si prolupao, al ono što si stvarno prolupao je tvoja stara ljuštura koja ti je bila od niš koristi. Kao teški oklop u kojem su se nekad vitezovi morali boriti a pritom nisu baš bili prefleksibilni. U biti im je smetao. Ali takva je onda bila tehnologija.

Danas je vrijeme i tehnologija takva da se traže lagani, prozračni materijali. Da bacimo sve te teške oklope, sve te nepotrebne terete i relikvije naše prošlosti. Prodišemo taj eter i lagano poskakujemo po ovoj našoj zemljici.

Nekad slikovito pomislim kako je gore u 5.denzitetu gužva i konkurencija :-)
Kako se duše maltene trgaju da bi sišle dole, a mi koji trenutno imamo tu privilegiju radimo što?

Ma samo tražimo načine da ne budemo zadovoljni..nije da nam u tom nezadovoljstvu ne pomaže i svijet oko nas..pogotovo dok god ga ne prihvatimo smo u konfliktu s njim i sobom..

Da se vratim na frekvencije..Nije ih uopće problem mjenjati..

Ševit il dušu pljevit, za sve postoji trenutčić u ovom našem trenutku..

Jedini mali preduvjet je da spoznaš (s)ljepilo u sebi i s vremenom ga odljepiš iz svog sistema..onda si fraj da eksperimentiraš sa životom, naravno sve u svrhu spoznaje..

Tako i ja vrludam bez ikakve grižnje savjesti.
Čas dole, čas gore. Po potrebi. Ko zeko. Hop.

Između neba i zemlje..Jednim djelom spojen rego drugim ledo.

Opet ću spomenut Merkava meditaciju jer je jako zgodna za to balansiranje. Puniš se beskonačnim izvorom odozgora sa „Sunca“ i odozdola iz Zemlje. Sav u svjetlosti.

Tabui? Najte dajte..Nema toga..
Ovo sve oko nas je dokazana i prokazana iluzija..Pa ako još od iluzije radimo tabu onda smo stvarno neki blesavi madžioničari.

Nadasve simpatični i dražesni debili..

Sex, smrt, perverzije, religije, politike, magije, zločini, mane, razno razne opačine pa do aureola, svetih krava i ego mušica (mu tustih)..u sve se to može i smije dotaknut i otvoreno pričat o tome..

Nekom recimo smetaju vulgarizmi i proste riječi..Ju greote..

Tko se utapa u smislu taj se ko davljenik hvata forme..

A kako ćemo tek razumjet karmu i njene lekcije ako stvari shvaćao predoslovno..ili ih tabuiziramo..

Evo recimo, nedavno kad je ona curica utopila peseke u potoku..Čitah kako je svi osuđuju, psuju, zgražaju se itd itd..

I pritom su najglasniji oni selektivni prijatelji životinja koji jednu vrstu jedu, a drugu oplakuju ko plačene narikače..

Ja si mislim, ta curica je heroj..njena duša, da budem precizniji..
Sad, da sam to negdje napisao, dežurni prvoloptaši bi me vjerojatno kamenovali..

A stvar je iz moje perspektive slijedeća: njena duša je volontirala za tu misiju..Ona će biti stigmatizirana od okoline..to je cijena i nije mala..
Par peseka je također žrtvovano ali to Vam je kao i u šahu, žrtvuje se laka figura za topa..
Cilj je dobit partiju..
Ta naša partija je bila iskristalizirat, ma isprčit tu ideju o nepovređivanju života oko sebe..
Koliko se peseka i maci ubije da nitko ni ne skuži..Nakon ovakvog događaja ljudi se ipak zamisle..I drugi put ih neće samo tako lako podavit..
Mic po mic, stvari se mijenjaju..Kolektivno i individualno..Nije bitno koje prethodi kojem..

Mijenja se..Jer što ne teče se il ispari il usmrdi..

I tako je par malih hrabrih duša svojom žrtvom spasilo puno drugih života..
A što je još važnije, il jedino važno, utjecala na promjenu naše percepcije. Jer to i jest cilj.
I nije tragična smrt tih par peseka (ničija nije). Nema tu štete. Iluzija je da bilo kojem aspektu iluzije možeš uistinu naškodit i povrijedit.
Kao i kad siroti Arjuna ne bi baš ubijao Kurave. U unutrašnjoj borbi za spoznaju naše jednosti nema tabua, svetih krava ni neopravdanih žrtava. Uostalo, što se uopće ubija ako su duše vječne.

Tako da su ti naši dragi peseki sad već neke druge životinje ili čak vjerojatnije ljudi, za početak bez individualne duše.

Al to je sad već neka druga priča..