Sv. Korona je pomalo zaboravljena svetica s čijom se biografijom upoznajemo, a pobožnost prema njoj se počela buditi u cijelom kršćanskom svijetu s pojavkom bolesti korona virusa koja je na kraju prozvana COVID 19.

Zanimljivo je da se ovoj svetici koja je živjela u 2. stoljeću ljudi utječu za zaštitu od epidemija, oluja i postojanost u vjeri, upravo za ono što nas muči ovih dana.

O sv. Koroni nemamo puno biografskih podataka. Znamo da je rođena oko 160. g. u današnjem Egiptu. Vrlo rano se udala za rimskoga vojnika Viktora iz Sijene, s kojim je u Siriji podnijela mučeničku smrt u 17. godini samo zato što je bila kršćanka kao i njen muž. Sv. Koronu su mučili tako da su je zavezali za dvije palme koje su prethodno bile savijene do tla konopcima. Kad su konopci bili presječeni palme su se vratile u prvotni položaj i tako razderali tijelo sv. Korone. Njene relikvije čuvaju se u Italiji, ali i u Njemačkoj. Spomendan sv. Korone je 14. svibnja, a njenog supruga Viktora Sijenskog 2. studenoga.

Pobožnost prema sv. Koroni, posebice kao zaštitnici od epidemije, brzo se proširila izvan granica Bliskoga istoka te su njoj u čast izgrađene brojne crkve, a bila je posebno slavljena na spomendan 14. svibnja, ali je s vremenom polagano pala u »drugi plan«, tako da je danas relativno nepoznata u kršćanskom svijetu. Njeno štovanje se ipak sve do danas zadržalo u mnogim katoličkim crkvama u Austriji i istočnoj Bavarskoj, tako da je austrijski gradić s nešto više od 300 stanovnika kod Neukirchena nazvan po njoj – St. Corona am Wechsel.

Sv. Korona je poznata i u Italiji, a na poseban način u Gornjoj Italiji gdje je u blizini Verone svetište sv. Korone. U predjelu Spiazziju na 774 metra nadmorske visine nad dolinom Adigena nalazi se bazilika koja je izgrađena 1685., a koja do dana danas privlači turiste i hodočasnike.

Tekst: FDŠ