Strah i nelagodu širi štrigun Jure Grando
Piše: Adriana Piteša
ZAGREB - U potrazi za dokazima o pretpostavljenoj “realnosti vampira” nijedan ambiciozan autor dosad nije zaobišao Istru, njene štrige i štrigune, more i vukodlake koji od pamtivijeka šire strah i nelagodu noćnim pejzažima kolektivne imaginacije, navodi se u knjizi “Fantastična bića Istre i Kvarnera” književnika Borisa Perića i etnologa?Tomislava Pletenca, docenta na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sama knjiga, smještena na fluidnoj granici beletristike i publicistike, nastajala je kao “work in progress”, objašnjava Perić, dodajući da su se obojica, isprva nevezano, bavili temom mitova i legendi proizišlih iz pučke uobrazilje, kao i šarolikom galerijom bića koja nastanjuju taj fantastični svijet. Tako se u svom radu bave time tko su bili štrige i štriguni, kako liječe krsnici, štrigunovi “metafizički” suparnici pokušavajući odgovoriti na pitanje zašto njihova moć kao onih koji omogućuju imenovanje zla i dobra nikad neće sasvim izgubiti, bilo kao “tradicijskih fantastičnih bića ili recikliranih sablasti pomodnog new agea”.
Djecu otimaju vile
Zatim kako nazivamo jezivu tvar koja noću proždire nekrštenu i nerođenu djecu, a koja je, primjerice, mnogim nesretnim ženama “zacijelo pomogla zamagliti tragediju pobačaja obavljenu u kuhinji seoske vračare”. Tu su i interpretacije priča o zlodusima kao što su more, uglavnom ženama koje u pohode odlaze noću ne bi li iz nedužnih spavača isisale krv. Što narodna mudrost pruža kao obranu od Orka. Ali i kako je to biće služilo kao metafora nestašnim muževima za kasni dolazak kući ili djetetu koje je pobjeglo od obiteljskog nasilja, ispunjavajući funkciju vila te štiteći od ogovaranja.
- Posebnosti Istre i Kvarnera, miješanje kultura i njihovih obrazaca na tom prostoru te sretan spoj urbanog i ruralnog ostavili su obilje fantastičnih tragova i u tzv. svakodnevici, koje je naprosto valjalo prikupiti i koliko je moguće dešifrirati. Prije nešto više od tri godine imao sam priliku dulje boraviti u Istri i prikupljati građu za svoj roman ‘Vampir’. Naravno da ono na što sam naišao nije stalo na štrigama i štrigunima - dodaje Perić.
U knjizi prebrojavaju i interpretiraju neke od fantastičnih bića.?Uz spomenute, našlo se mjesta i za priču o Atili, zmaju s Trsata, divove te fantastično biće koje su nazivali malik, macvalić ili pulić, drugaru vilenjaka i patuljka, a koje najviše veže kulturni prostor Istre s Kvarnerom.
Projekt je i uoči objavljivanja izazvao popriličan interes javnosti te je tako uoči ukoričavanja predstavljen na čak šest promocija. - Prostor Istre i?Kvarnera nekako je uvijek izvan domašaja publicistike, osim kada je riječ o pokušajima ideološkog uokvirivanja tog društvenog prostora u neku povijesno-političku matricu. Toga nije bila oslobođena ni folkloristika, ni etnologija. Možda su upravo stoga zadobili izgled skrivenog i ne sasvim jasnog prostora. Izazov novoj interpretaciji bio je to veći jer to nije kulturni endemični prostor, nego mjesto koje i u folklornom materijalu svjedoči o kulturnim vezama s udaljenim europskim kulturnim podnebljima - naglašava Pletenac koji, s dosta opreza, govori o “autentičnosti” fantastičnih bića.
Krsnik se bori protiv zla
Periću su, pak, sva takva - od mora, štriga i vukodlaka do orka i macmalića.
- U kontekstu štriguna i drugih zloduha koji noću more plaho pučanstvo, svakako je najzanimljiviji krsnik, neka vrsta ‘šamana’, pozvanog da se bori protiv njihova zla djelovanja. Ne vjerujem da su pisci poput Byrona ili Stokera svjesno posezali za kulturnom ponudom istarsko-kvarnerske regije pa ipak, tko će poreći da drevni krsnici, kojih mjestimice ima i danas, na neki način ne žive u liku Abrahama van Helsinga, kao što su štriguni poput Jure Granda svoj dijalektički revival nužno doživjeli u liku Drakule - zaključuje Perić.
Djecu otimaju vile
| Fantastična bića Književnik Boris Perić i etnolog?Tomislav Pletenac dali su se u potragu za fantastičnim bićima Hrvatskog primorja koji stoljećima žive u narodnoj predaji i otkrili štrige i krsnike, Atilu, zmaja s Trsata, more, orke, malike, divove i duhovinu - ‘jezivu tvar koja noću proždire nekrštenu i nerođenu djecu’ |
- Posebnosti Istre i Kvarnera, miješanje kultura i njihovih obrazaca na tom prostoru te sretan spoj urbanog i ruralnog ostavili su obilje fantastičnih tragova i u tzv. svakodnevici, koje je naprosto valjalo prikupiti i koliko je moguće dešifrirati. Prije nešto više od tri godine imao sam priliku dulje boraviti u Istri i prikupljati građu za svoj roman ‘Vampir’. Naravno da ono na što sam naišao nije stalo na štrigama i štrigunima - dodaje Perić.
U knjizi prebrojavaju i interpretiraju neke od fantastičnih bića.?Uz spomenute, našlo se mjesta i za priču o Atili, zmaju s Trsata, divove te fantastično biće koje su nazivali malik, macvalić ili pulić, drugaru vilenjaka i patuljka, a koje najviše veže kulturni prostor Istre s Kvarnerom.
 |
 |
| Atilina glava u Tinjanu Pojavljuje se u ‘Istarskim legendama’ kao kralj rođen neprirodnim bludom. U svim se legendama psoglavac Atila povezuje s rušenjem cijele?Istre te se vjerojatno oslanja na neku od matrica priča o pustošenju. Te legende imaju zadatak objasniti ostatke napuštenih i djelomično srušenih crkava i gradova |
Trsatski bazilisk (Zmaj s Trsata) Novijeg datuma je i trsatski bazilisk, svejedno uvršten u prvi dio knjige. Boris Perić navodi da sam ne predstavlja biće koje bi na bilo koji način izniklo iz kvarnerskih legendi, ali njegova priča bolje nego išta drugo dokumentira zanimljivu i već pomalo zaboravljenu prošlost Rijeke |
Projekt je i uoči objavljivanja izazvao popriličan interes javnosti te je tako uoči ukoričavanja predstavljen na čak šest promocija. - Prostor Istre i?Kvarnera nekako je uvijek izvan domašaja publicistike, osim kada je riječ o pokušajima ideološkog uokvirivanja tog društvenog prostora u neku povijesno-političku matricu. Toga nije bila oslobođena ni folkloristika, ni etnologija. Možda su upravo stoga zadobili izgled skrivenog i ne sasvim jasnog prostora. Izazov novoj interpretaciji bio je to veći jer to nije kulturni endemični prostor, nego mjesto koje i u folklornom materijalu svjedoči o kulturnim vezama s udaljenim europskim kulturnim podnebljima - naglašava Pletenac koji, s dosta opreza, govori o “autentičnosti” fantastičnih bića.
Krsnik se bori protiv zla
Periću su, pak, sva takva - od mora, štriga i vukodlaka do orka i macmalića.
- U kontekstu štriguna i drugih zloduha koji noću more plaho pučanstvo, svakako je najzanimljiviji krsnik, neka vrsta ‘šamana’, pozvanog da se bori protiv njihova zla djelovanja. Ne vjerujem da su pisci poput Byrona ili Stokera svjesno posezali za kulturnom ponudom istarsko-kvarnerske regije pa ipak, tko će poreći da drevni krsnici, kojih mjestimice ima i danas, na neki način ne žive u liku Abrahama van Helsinga, kao što su štriguni poput Jure Granda svoj dijalektički revival nužno doživjeli u liku Drakule - zaključuje Perić.
| Turistima vampirski koktel i Grando juha - Mislim da neće proći mnogo vremena, a mnogi će se folklorni i etnološki elementi komercijalizirati uglavnom u turističke svrhe. Bitno je pritom na neki način omogućiti pluralizam interpretacija i stručni nadzor kako ne bi došlo do “betonizacije“ i tog prostora, odgovora Tomislav Pletenac na pitanje o korištenju potencijala priča za potrebe turizma, odnosno stvaranja neke varijante Disneylanda fantastičnih bića u Istri. Boris Perić spominje kafić Vampir u istarskom mjestašcu Kringa, gdje se fantastika lokalnog podneblja već pretočila u ponudu pića, pa tako turistima nude vampirske koktele i Grandovu supu. Dvojac Perić - Pletenac planira i nastavak knjige u kojem će se baviti legendama poput one o vilama koje su, donoseći kamenje s Učke, sagradile pulsku Arenu, zatim kastavskim vješticama te suvremenim folklornim fenomenima, odnosno urbanim mitovima, kao što je onaj o misterioznoj autostopistici iz tunela Učka ili u posljednje vrijeme sve češćih mitova vezanih uz NLO-e. |
bglavac
edin.kecanovic
