Vjerujem da ste već čuli za riječ"sepsa".I ako tu riječ nađete u nekom kvizu u kojem je ponuđeno nekoliko odgovora,tada ćete zaokružiti broj kod kojeg piše:sepsa je opća zaraženost organizma štetnim mikroorganizmima koji cirkuliraju po krvi,otrovanje krvi.

Da biste to spriječili,npr,kod operacije,postoji samo jedno rješenje:apsolutna aseptična obrada:sterilizirani instrumenti.I tamo gdje je ona već buknula,mora se brzo i temeljito postupati protiv nje antiseptičnim ljekovima:antibijoticima,penicilinima...To je barem današnjem čovjeku jasno,o tome ne treba više govoriti.

Ali,ako vas sada pozivam na razmišljanje,tada naravno nije to razmišljanje o nečemu što se samo po sebi razumije.

Želio bih mnogo više govoriti o jednoj drugoj bolesti koja je opasnija,koja se čovjeku današnjice gotovo i ne čini kao neka bolest,nego naprotiv kao znak posebnog zdravlja.

Tu bih bolest želio označiti,nazvati srčanom bolešću,bolešću srca.Jeste li oboljeli od nje ili niste,morate sami odlučiti i priznati.Nakana mi je skrenuti vam samo pozornost na nju.Ta bolest ima prilično veliku sličnost sa sepsom već u samom imenu:jedino morate umetnuti jedno slovo.Možda ste pronašli tu zagonetnu riječ.

To je SKEPSA,što znači sumnja,nepovjerenje.Nju držim,doista,za posebno opasnu srčanu bolest današnjeg čovjeka,za duhovno trovanje krvi koje tjera prema smrti,smrti koja je mnogo gora od umiranja našeg tjelesnog bića.

No,želim vam to radje izraziti pričom koja mi je došla pod ruke.Radi se o modernoj,aktualnoj priči,premda ni u kojem slučaju nije loše sve što je moderno.To je priča o modernom čovjeku.

Neki se moderan čovjek izgubio u pustinji.Sunčana ga je vrućina nemilosrdno osušila.Tada u daljini ugleda oazu."Aha,fatamorgana,igra zraka koja me vara i pravi budalom,tu u stvarnosti nema ništa".Približavao se oazi,no ona nije nestajala.Sve jasnije vidio je palme datulja,zelenu travu,a prije svega izvor."Naravno,fantazija gladi,koja mi zavarava moj napola izluđen mozak.Takve su mi fantazije i prividi u tome stanju dobro poznati.Čujem i žuborenje vode.slušna halucinacija.Kako je priroda okrutna!

Kratko vrijeme nakon toga nađu ga dva beduina mrtva.

"možeš li ovo shvatiti",kaže jedan drugom."datulje mu rastu nadomak usta,tu kraj njega je izvor,a on je umro od gladi i žeđi,kako je to moguće?"Tada drugi odgovori:"Bijaše on moderan čovjek".

Tako kaže priča.

Kako stojite sa svojom"zdravom"SKEPSOM?

 Stjepan Harjač